In memoriam dr. Janez Drnovšek 1950. - 2008.
Dr. Janez Drnovšek rodio se u Celju, 17. svibnja 1950. godine. Studij ekonomije završio je na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Ljubljani, a 1986. godine doktorirao je ekonomske znanosti na Ekonomsko-poslovnom fakultetu u Mariboru. Do 1989. obavljao je različite poslove u gospodarstvu, a 1989. godine izabran je za predsjednika predsjedništva nekadašnje Jugoslavije. 22.12.2002. godine preuzima dužnost Predsjednika Republike Slovenije nakon što je deset godina vodio najmoćniju parlamentarnu stranku u Sloveniji, LDS. Nakon kraja mandata Predsjednika Republike Slovenije, krajem 2007. godine povlači se iz politike i do svoje smrti, 23.02.2008. godine živi u malom selu Zaplana kraj Vrhnike.
Otac je dvoje djece, sina Jaše i kćeri Nane.
Knjigu Misli o životu i osvješćivanju koja je prevedena na mnoge jezike, a u Hrvatskoj je u samo prvih šest mjeseci od izlaska prodana u više od 10000 primjeraka, napisao je s ciljem da potakne promjenu u svijesti i načinu života kako pojedinaca tako i društva u cjelini. Njegova druga knjiga Smisao svijeta i postojanja govori o smislu našeg života, a u posljednjoj knjizi Razgovori progovara o vječnim pitanjima života i smrti, dobra i lošeg, o duhovnosti, vječnosti, ljubavi.
Kao čovjeka lako ga je opisati jednostavnim riječima: mir, skromnost, jednostavnost i dobrota. I to nam je ostavio u naslijeđe. Bio je velik, a postao je to malim djelima dobrote i milosrđa od kojih nije odstupao u cijeloj svojoj uspješnoj političkoj karijeri i osobnom životu.
Njegova posljednja poruka objavljena je na stranicama Pokreta za pravednost i razvoj čiji je osnivač i pokretač.
Citiramo:
"Što želimo u životu?
Mir. I smisao svojeg postojanja.
Moramo li tražiti smisao?
Naravno. Jeste li ga pronašli?
Da li je smisao postojanja u ispunjavanju materijalnih želja?
Za mnoge jest.
I, jesu pronašli smisao?
Našli su smisao u besmislu.
Ispunjavanje materijalnih želja je besmisleno?
Besmislene su želje.
Ali ne možemo bez želja?
Ako smo bez želja i očekivanja, onda smo i bez briga. Mirni smo.
Da li je to dovoljno? Biti miran?
Ako smo mirni, pronašli smo smisao.
Dakle, mir je ono što tražimo?
Mir je ono što možemo pronaći.
Trebamo li još nešto tražiti osim mira?
Tražiti možemo, ali teško da ćemo i pronaći.
Ali možemo naći novac, uspjeh, moć i slavu.
Da, i izgubiti svoj mir.
Ali, ako imamo sve to, zašto nam treba i mir?
Tada nam treba najviše.
Zar ga tada ne možemo naći?
Ne, ako smo vezani uz novac, uspjeh, moć i priznanja.
Teško je ne biti vezan uz sve to?!
Ako smo vezani, brinemo, strah nas je da ćemo sve to izgubiti. Strah i brige donose nemir.
Ali svatko o nečemu brine, svakoga je nečega strah?!
Jer očekujemo da ćemo to što smo stekli moći zadržati.
Strah nas je smrti?!
Jer smo vezani uz materijalno postojanje.
Zar nije svako postojanje materijalno.
Ali može biti i duhovno.
Kakvo je duhovno postojanje?
Ono, koje prekoračuje materijalno.
Kako ga prekoračuje?
Tako da se riješi vezanosti.
Pa i vezanosti uz život?
Pa i vezanosti uz život.
Ako nismo vezani uz život, bit ćemo mirni?
Da, tada smo mirni. Ne bojimo se više ničega pa čak ni smrti.
Da li je to smisao kojeg tražimo?
Takav mir trebamo tražiti. Ako ga ne pronađemo, ostat ćemo zarobljenici strahova i briga.
Zar je zaista život bez vezanosti uz materijalno smislen?
A jesu li strahovi i brige smisleni?
Uz mir mora postojati još nešto što našem životu daje smisao?
Da. Dobrota.
Dobrota?
Moramo stvarati dobro. To našem životu daje smisao.
Dakle, mir i dobro?
Mir i dobro."
Intervju s dr. Janezom Drnovšekom, predsjednikom Republike Slovenije
razgovor vodila: Aleksandra Hampamer
fotografije: Aleksandra Hampamer i arhiva Ureda predsjednika Republike Slovenije
Bila je srijeda. Prekrasan jesenski topli dan. Do Ljubljane sam stigla vrlo brzo prema preciznim napucima mojeg celjskog prijatelja. Predsjednikovu palaču pronašla sam lako. Ono što me iznenadilo bila je činjenica da se po ničemu nije razlikovala od susjednih zgrada. Jedino što je na njoj vijorila slovenska zastava. Nije bilo kamera, policije, zaštitara. Do predsjednika se dođe lakše nego do direktora većine naših poduzeća.
Unutrašnjost palače doslovce odzvanja svojom tišinom i skladom. Osjećala sam se kao kod kuće. Ugodna atmosfera, mir, tišina, ugodni ljudi i uvijek nasmijana predstojnica ureda predsjednika. Uvela me u njegov ured i narednih 45 minuta proveli smo u ugodnom razgovoru. Predsjednik je iznad svega izuzetno skromna, mirna i jednostavna osoba. Kakvi već veliki ljudi jesu. Svakom svojom riječju, gestom i stavom živi misli iz svoje knjige Misli o životu i osvješćivanju. Nadam se da ćete je pročitati jer zaista jeste posebna.
Zelena Tara: Što je bio vaš osnovni motiv da napišete knjigu Misli o životu i osvješćivanju?
Janez Drnovšek: Mislim da je došlo vrijeme kad treba osvješćivati ljude s ciljem da nas bude što više kako bi mogli pokrenuti svijet na promjene. Knjiga je dobar medij za to.
Zelena Tara: Cijela je knjiga poziv na osvješćivanje, na promjene. Jedna od najljepših misli u knjizi je "Čovjekom se ne rađaš. Čovjekom postaješ". Koja je osnovna bit te misli: kako to postajemo čovjekom?
Janez Drnovšek: Živimo u svijetu u kojem je puno negativnosti, ima dosta negativne energije. To naravno utječe na nas i ako se tome predamo i živimo po tim obrascima, nismo dobri ljudi, ljudi smo niske svijesti i energije. Ako se s time suočimo i pokušamo na tu negativnu energiju odgovoriti s pozitivnom energijom, uspjet ćemo sami sebe izdignuti iznad toga i tek tada postati pravi ljudi koji su svjesni sami sebe i svijeta oko sebe. Takvi ljudi sposobni su započeti promjene, prvo sebe samih, a onda pokušavaju poboljšati svijet oko sebe. To je proces u koji moramo uložiti dosta dobre volje, truda, strpljenja i naravno pozitivne energije, ali tako rastemo prema cjelovitom čovjeku, čovjeku koji je svjestan i zavređuje da se zove čovjekom.
Zelena Tara: Ljudi koji su čitali vašu knjigu i promišljali ono što ste rekli, komentiraju da je teško biti pozitivan kad smo u životnim teškoćama, kad patimo, kad smo pritisnuti okolnostima izvana. Kako tada imati pozitivan um?
Janez Drnovšek: Baš tada moramo biti pozitivni. Kad nam je najteže, kad patimo i trpimo, kad nam se nešto dogodi, poput bolesti ili nesreće, tada ne smijemo posustati. Ako se tada predamo negativnim mislima, potonut ćemo s njima i izgubiti se.
Ako se suočimo s time, ako smo pozitivni, ako imamo pozitivne misli i ne predamo se strahu, žalosti, brigama, tada možemo nastaviti živjeti i tada smo sposobni napraviti onaj potreban kritični proboj i izrasti iznad toga.
Zelena Tara: Na puno mjesta naglašavate potrebu za životom u sadašnjem trenutku? To ponekad nije lako. Da li postoji neki jednostavni recept za život tu i sada, u vremenu i mjestu gdje nema briga, gdje jednostavno postojimo?
Janez Drnovšek: Nije lako živjeti u sadašnjem trenutku, na tome trebamo stalno raditi. Za početak pokušajmo uhvatiti misli kad nam pobjegnu u prošlost ili budućnost. Kad smo u brigama ili planovima, nismo u sadašnjosti, nego smo u prošlosti ili budućnosti.
Naš um stalno nešto vrti. Na nama je da uložimo napor kako bi se vratili ovdje i tu, kako bi zaustavili te misli i bili jednostavno tu i sada.
Ako smo ispunjeni brigama, onda ne živimo sada, um se vrti u svojim negativnim mislima, ali ako smo tu i sada, ako smo svjesni sebe i ovog trenutka, onda stvaramo pozitivnu energiju. To nije lako, ali nam nema druge nego stalno pokušavati.
Normalno je da će nam misli pobjeći s vremena na vrijeme, ali moramo vježbati i polako ćemo uspjeti sve više živjeti u sadašnjem trenutku.
Zelena Tara: Suočeni smo s velikim razlikama u svijetu: s jedne strane moćni i bogati, s druge strane slabi i siromašni. Da li vi, kao predsjednik države i istaknuti političar i javna osoba, zaista vjerujete da je promjena ka skladu i ravnoteži u svijetu moguća?
Janez Drnovšek: Siguran sam da svijet takav kakav jest ide ka propasti ako se nešto bitno ne promijeni. Ako i ne bude neke vojne ili terorističke katastrofe, uništit ćemo Zemlju, njenu klimu i prirodu. To radimo svaki dan. Čovječanstvo nema savjesti niti svjesnosti da bi se organiziralo i zaustavilo taj put. A opet nemamo druge alternative nego da pokušavamo što više podići svijest ljudi u svijetu pa ćemo na kraju i doći do onih koji imaju moć u rukama, novac i mogućnosti da naprave značajne globalne promjene. Da li ćemo uspjeti ili ne, teško je reći, ali ako nastavimo ovako, moje je mišljenje da će se dogoditi neka globalna katastrofa koja, nadam se, neće sasvim uništiti svijet, ali će biti šok ljudima i probuditi njihovu savjest.
Bit će to poput bolesti ili nesreće koja se dogodi nekome u individualnom životu pa onda čovjek zapravo suočen s time, počne mijenjati svoje obrasce života ako želi preživjeti.
Nešto takvo će se vjerojatno dogoditi čovječanstvu. Takva bi katastrofa, iako teška, mogla imati sretan ishod jer bi spriječila definitivnu propast prema kojoj idemo i dala priliku čovječanstvu da živi i radi drukčije od ovog sadašnjeg samouništavajućeg načina.
Na nama je da i dalje pokušavamo spriječiti propast čovječanstva, a to možemo učiniti tako da proširimo istinu o potrebi osvješćivanja, svatko u svojem okruženju i prema svojim mogućnostima.
Zelena Tara: Da li stalan rast broja stanovništva utječe na brzinu tih promjena i da li je uz ovoliko puno ljudi na Zemlji promjena uopće moguća?
Janez Drnovšek: Veći problem od porasta broja stanovnišva je niska razina svijesti razvijenih zemalja. U trećem svijetu svijest je na višoj razini. Oni koji sami teško žive, kojima je teško imaju više razumijevanja za druge ljude koji pate. U razvijenim zemljama je najviše sebičnosti i tamo je niska razina savjesti, tamo prevladava samo zakon profita, trka za novac, potrošački zakoni, sve je više proizvoda koji upijaju našu pažnju poput televizije koja nam svaki dan uzima kvalitetno vrijeme koje bi mogli provesti mnogo bolje. Većina je ljudi uspavana u suvremenom načinu života i od njih se teško može nešto očekivati.
To je veći problem od viška stanovnika u trećem svijetu. Ljudi koji pate i umiru više su svjesni svojeg stanja nego ljudi koji su zatvoreni u egoizam i sebičnost.
Zelena Tara: Napisali ste u knjizi da bi bilo dobro vratiti se prirodi, pronaći tradicionalne vrijednosti, otići živjeti izvan gradova. Kako ljudi opterećeni kreditima, koji moraju raditi u velegradu da bi opstali, kako konkretno mogu to napraviti. Da li bi taj poticaj trebao doći od vlade, što se konkretno može učiniti?
Janez Drnovšek: Svakako bi bilo dobro da poticaj dođe od vlade, ali prvo vlada mora doći do tih spoznaja, podići svoju razinu svijesti, a to se vrlo teško događa. Političari upravo imaju najviše problema s izlaskom iz svojih ustaljenih životnih obrazaca.
Zelena Tara: Ali vi ste im sada pokazali kako to učiniti svojim vlastitim primjerom.
Janez Drnovšek: Nije lako, ne može svatko napraviti što sam ja napravio, ali neki mogu. Moja preporuka svima je da naprave ono što mogu. Oni koji moraju živjeti u gradu mogu otići u park, prošetati malo kako bi se opustili i pročistili od negativnosti koje su skupili tijekom dana. Toliko malo mogu napraviti, ali trebaju biti svjesni da se na neki način moraju pročistiti. Kad imaju više vremena, za vikend ili za vrijeme godišnjeg odmora, onda neka odu u prirodu.
Zelena Tara: Govorite i o skorom pomanjkanju energetskih izvora. Gradovi će najbrže doživjeti taj problem? Što učiniti?
Janez Drnovšek: Ako dođe do globalne katastrofe i ako na neko vrijeme ugasnu energetski sustavi, električna energija, računala, život u gradovima će stati. Neće biti moguće živjeti u gradovima. Ovaj svijet živi uz mnoge opasnosti, a ponaša se kao da nam se ništa ne može dogoditi, no sve je moguće. Vrijeme je da počnemo o tome razmišljati dok još nije kasno.
Zelena Tara: Osnovali ste "Pokret za pravednost i razvoj" u Sloveniji. Što je svrha i cilj djelovanja tog pokreta?
Janez Drnovšek: "Pokretu za pravednost i razvoj cilj" je podizanje svijesti ljudi. On okuplja ljude koji zajednički pokušavaju nešto napraviti u osvješćivanju društva. Oni organiziraju razne projekte poput ekoloških, zatim brige za starije i nemoćne ljude. Imamo i, neki kažu futurističke ideje, poput projekta jedinstvenog dohotka kojem je cilj svakome građaninu zagarantirati minimalan dohotak s kojim može zadovoljiti svoje osnovne životne potrebe i preživjeti. I onda bi odavde počela diferencijacija na temelju rada, uspješnosti, školovanosti.
Zelena Tara: To zvuči dobro.
Janez Drnovšek: To bi uvelike promijenilo odnose u društvu. Ne bi više bilo borbe za čisto preživljavanje, ljudi bi bili opušteniji, radili bi ono što ih veseli, puno njih bi se bavilo humanitarnim radom sa ciljem da pomognu drugim ljudima. Mogli bi biti inovativni bez pritiska da rezultat njihovog rada mora biti odmah neki dohodak. Ako ljudi nisu opterećeni time hoće li zaraditi za život ili ne, mogu mnogo više toga stvoriti, bilo bi više inovacija, ideja i vjerojatno bi takvo društvo u cjelini stvorilo puno više novih vrijednosti nego sada.
Zelena Tara: da li državljani drugih zemalja mogu biti članovi "Pokreta za pravednost i razvoj", www.gibanje.com?
Janez Drnovšek: Mogu, mogu. Već imamo članova iz Hrvatske.
Zelena Tara: Posebno lijep dio knjige je onaj u kojem govorite o odnosu prema životinjama. Što mi ljudi možemo naučiti od drugih vrsta?
Janez Drnovšek: Prije svega moramo postati svjesni onoga što mi radimo životinjama. Ljudi toliko muče životinje. Pogledajte samo životinje u prehrambenom lancu - samo konzumiranje mesa podrazumijeva da će životinje biti uzgajane na vrlo ekstenzivan način, u nemogućim uvjetima. Jeste li ikad vidjeli, na primjer, jedan peradarnik, gdje uopće nema prostora za kretanje, perad brzo raste da bi ih što prije mogli poklati. Ili, kako se prevoze životinje? U nemogućim uvjetima, po suncu, bez vode, da bi ih se maltretiralo i ubilo.
O tome uopće ne razmišljamo kad pojedemo odrezak mesa. Ne pitamo se što je sve prethodilo tom našem odresku na tanjuru. Ljudi su krajnje brutalni prema životinjama i prvo bi trebali postati svjesni toga.
Kad se radi o našim kućnim ljubimcima, psima, mačkama, nikad neću razumjeti ljude koji odu na odmor pa ostave svoje ljubimce kraj autoputa, same, na vrućini. Neshvatljivo je kako ljudi mogu biti takvi. Takvi ljudi zapravo nisu ljudi. Imaju daleko nižu razinu svijesti nego životinje.
Ali kad smo pozitivni prema životinjama one nam odmah vraćaju pozitivne osjećaje. Uz njih i mi možemo postati bolji ljudi.
Zelena Tara: Većina naših čitatelja je žena. Imate li neku posebnu poruku za žene ovoga svijeta? Kako vi vidite ulogu žena u današnjem svijetu?
Janez Drnovšek: Nemam posebne poruke za žene, moja se poruka odnosi na čovjeka, svatko mora biti čovjek s velikim Č, i muškarac i žena. Ali činjenica je da žene često postignu višu razinu svijesti nego muškarci. Njihova uloga u životu je takva da ih vodi ka višoj razini svijesti. Moje iskustvo je da žene nisu toliko uhvaćene u obrasce borbe, ega, moći, vlasti i profita.
Zelena Tara: Što je po vama osnovna svrha života svakog čovjeka?
Janez Drnovšek: Da stvarno živi svoj život, da ga osjeća, da je svjestan. Da ga živi na pozitivan način jer ako to nije tako onda uopće ne živimo. Potrošili smo život uzalud. Prilika koja nam je data kao ljudskim bićima je da razvijamo svoju svijest maksimalno jer to nas čini ljudima.
Zelena Tara: Koju ljudsku kvalitetu smatrate najvrednijom?
Janez Drnovšek: Nije samo jedna. Ali, vrlo je važno da je čovjek pošten i iskren. Iskren prema sebi i prema drugima. To je temeljna stvar jer ako toga nema onda nećemo daleko stići.
Zelena Tara: I za kraj, možete li našim čitateljima otkriti koja je zadnja knjiga koju ste pročitali i možete li im preporučiti neku knjigu koja vam je posebno draga?
Janez Drnovšek: U zadnje vrijeme više pišem nego čitam. Zato im preporučujem da pročitaju knjigu "Misli o životu i osvješćivanju".
