Kezele, A. P.: Trojedna

Autor: A.P.Kezele

Ova knjiga nije na prodaju. Trojednu ne možete kupiti. Možete je samo - pokloniti!
A ako ste je dobili, to znači da ste je zaslužili i da postoji netko kome je do vas stalo.

...............................................

Stihovi "Trojedne" postojali su, ma kako to neobično i čudno zvučalo, već i mnogo prije nego ih je A.P.Kezele počeo zapisivati. Postoje zacijelo oduvijek kao zamisao, kao Ljubav, i strpljivo su kroz stoljeća čekali ruku pjesnika i vidjeoca da ih nasluti, da ih prepozna, da ih zapiše, da ih iznese na svjetlo dana. Sama je Trojedna odabrala onog tko će je napisati. Svi dosadašnji i svi budući stihovi koji govore o ljubavi muškarca i žene, o ljubavi i pripadanju čovjeka i božanstva, svi koji govore o radosti i vjernosti, o ostvarivanju naizgled neostvarivih snova, o dosezanju naizgled nedosezivih vrhunaca, svi takvi stihovi pripadaju "Trojednoj", kao što i sama Trojedna pripada svakom čovjeku koji ljubi slobodno, spontano i bezuvjetno.

Iz recenzije Radhe Rojc

Lice savrsene ljubavi

Kad je obasja sunčev sjaj, njezino
je lice poput znaka koji upućuje u
daljine. Njezina je kosa put koji
nestaje iza obzorja, a ruke valovi
trave koja se povija pod vjetrom.

Kad je dodirne svjetlost mjeseca i
zvijezda, njezino je lice poput
drevne knjige koja govori o sreći.
Njezina je kosa tamna rijeka, a
ruke su grane svijene i skrivene
teretom noći.

Kad na nju padne dječji pogled,
lice joj je toplo i nježno, to je lice
majke. U njezinu kosu svijet se
upliće poput dječjih prstiju, a ona
ga nježnim zagrljajem uspavljuje i
tješi.

Kad je ugledaju oči starca,
njezino je lice smireno - poput
zrcala odražava istinu. Slap
njezine kose pretače se preko
praga, a ruke su joj poziv i
obećanje.

Kad je ugledaju njegove oči,
njezino je lice lice radosti. Kosa
joj je postelja od mekih dodira, a
ruke poput uzdaha otkrivaju
strast i nježnost potpunog
stapanja.

Takvo je njezino lice - lice
savršene ljepote. Takva je
njezina kosa i takve su njezine
ruke. Takva je ona - iako jedina,
nije jedna. Ona je Trojedna,
Stojedna i Tisućujedna.

Kad je obasja sunčev sjaj, kad je
dodirne svjetlost zvijezda, kad je
ugledaju oči djeteta ili starca,
takvo je njezino lice - lice
savršene ljubavi.

ilustracije Jadranka Osić

...............................................

Trojedna je tiskana u točno 1008 primjeraka. Svaki je primjerak označen svojim posebnim brojem, a na kraju knjige nalazi se i popis svih ljudi koji su pročitali i poklonili upravo ovaj, jedinstveni primjerak Trojedne. Tako je zabilježena povijest kretanja svake knjige. Istodobno to je povijest kretanja ljubavi.

Ako želite nastaviti tako stvoren val davanja nemojte zadržati ovaj primjerak Trojedne! Poklonite knjigu nekome do koga vam je stalo! Na kraju knjige pronađjite stranice predviđene za upis imena i mjesta privremenih "vlasnika" knjige. Tamo upišite ime osobe kojoj poklanjate Trojednu.

Ako vam je knjiga draga, ne brinite, vratit će se! Sve što je vrijedno, uvijek se vraća. Dobit ćete je ponovno na poklon i tako ćete znati da ste je doista zaslužili. Sve vrijedne stvari davanjem se umnožavaju i mnogostruko vraćaju. Ako se ne vrate, nikad nisu ni bile vrijedne posjedovanja.

Zapamtite: Trojedna nije zapisana ni objavljena da bi je posjedovali vec da bi je poklanjali!

Ako osim vašeg imena na kraju knjige nema drugih imena, ili je lista kratka (a to znači da ste među prvima koji su dobili Trojednu) nazovite nakladnika i raspitajte se ima li jos primjeraka Trojedne. U tom slucaju nakladnik će umjesto vas poslati knjigu na adresu osobe kojoj je želite pokloniti.

Još nešto: nemojte umnožavati knjigu! Nije to zbog autorskih prava ili sličnih razloga. Podržite zamisao onako kako vam je izložena. Svaka preslika bit će izraz želje za posjedovanjem. Prihvatite poruku Trojedne na jednoj drukčijoj, duhovnijoj razini.

Svi oni koji su sudjelovali u izradi knjige potrudili su se da je učine kvalitetnom i trajnom tako da bi mogla izdržati mnoga čitanja. Jer, Trojedna nije knjiga koja bi stajala na polici u vašoj sobi, već knjiga koja treba ići od ruke do ruke, od srca do srca. Tako ćemo zajednički isplesti mrežu ljubavi i načiniti još jedan korak prema boljem svijet

Put ljubavi

Ako ste poslal i imali Trojednu u rukama, javite nam. Posebno bismo htjeli znati ako ste je poslali u inozemstvo. U ovom trenutku znamo da je Trojedna otišla u Kanadu, Australiju, Indiju, Ameriku, Njemačku, Švicarsku, Mađarsku.

Pothvat izdavanja Trojedne omogućili su ljudi koji vjeruju da postoje vrijednosti koje nije moguće izraziti novcem. Da bi to i potvrdili odvojili su dio svoje energije i uložili je u ovu knjigu koja o tome svjedoči samim svojim postojanjem i načinom na koji se širi.

Zorica Blagaić, Sisak
Karmen Fiala, Koprivnica
Aleksandra Hampamer, Cakovec
Karin Kibis, Maribor
Darja i Franci Kolosa, Maribor
Mira Matasić, Sisak
Petra, Adela i Aleksander Pirš, Maribor
Branko Roso, Osijek
Dragica Tratnjek, Lendava
Sandra Trojnar, Cakovec
Spomenka Žganec, Cakovec
Jozica i Franci Zunec, Maribor

Zahvaljujem i onima koji su željeli ostati anonimni a također i svima onima koji su sudjelovali u nastanku knjige:
Ervinu Šiliću za kreativnost istrpljenje, Sahibu Topiću i tiskari Topgraf za suradnju, Radhi Rojc za pomoc i toplinu i Jadranki Osić za sposobnost da izrazi slutnju.

Posebno zahvaljujem poglavarstvu grada Varaždina na razumijevanju i pomoci.

Mnogo je onih koji su mi, ponekad i ne znajuci, pomogli u "prepoznavanju" Trojedne. Zahvalan sam im na tome što sa mnom dijele jedan dio puta prema savršenoj ljubavi.

APK

Slijede neka objašnjenja o knjizi:

Kako čitati Trojednu (predgovor)

Čitatelj može Trojednoj pristupiti kao svakoj drugoj zbirci pjesama. Međutim, struktura ove zbirke u sebi nosi dodatna značenja. Evo objašnjenja:

Trojedna se sastoji od 108 pjesama podijeljenih u četiri ciklusa. Prva tri ciklusa sastoje se od po 33 pjesme, a četvrti ih sadrzi 9. Struktura Trojedne sadržana je u njenom imenu: tri ciklusa koja se sjedinjuju u jedan. Ovakva struktura identična je vedskom objašnjenju strukture svijesti iz koje nastaje očitovani svijet (risi, candas, devata, i samhita). Ta je struktura prepoznata (vidi O stvaranju i prepoznavanju na kraju knjige).
U prvom ciklusu (od 1 do 33) pjesme su pisane u prvom licu, dakle predstavljaju subjekt ili onaj dio svijesti koji nešto doživljava.

U drugom ciklusu (od 34 do 65) progovara sama Trojedna koju doživljavamo kao "nekog drugog", različitog od subjekta. Pjesme u drugom ciklusu izražavaju objekt doživljaja.

Treći ciklus (od 67 do 99) povezuje subjekt i objekt i opisuje njihov odnos.

Svakoj pjesmi iz prvog ciklusa odgovara po jedna iz drugog i trećeg. Primjerice, pjesmi broj 33 odgovara pjesma broj 66 i pjesma broj 99. Sve tri pjesme govore o istoj temi, ali iz drukčijeg motrišta (motrišta subjekta, objekta, odnosno odnosa između njih).

Četvrti ciklus u malom ponavlja cjelokupnu strukturu, spajajući u jednu cjelinu sva tri motrišta.

Čitatelju se, osim uobičajenog, predlaže alternativni redoslijed čitanja, a to je čitanje prema smislenoj povezanosti označenoj brojevima. Ispod svake pjesme u svakom ciklusu nalaze se brojevi pjesama iz drugih ciklusa koje joj tematski odgovaraju. Tako ispod pjesme broj 10 stoje brojevi 10-43-76. To znači da se nakon pjesme broj 10 predlaže čitanje pjesama broj 43, odnosno 76.

Brojevi nisu bez značaja. Osnovni broj u Trojednoj je broj 3 (tri sastojka svijesti odnosno tri sastojka stvarnosti) koji se zbog svog unutarnjeg dinamizma pretvara u broj 1 ili cjelinu. Zato postoje 4 ciklusa (ili tri u jednom).

Prema vedskoj numerologiji ritam broja 3 doživljava svoj vrhunac u broju 9 (3x3). Broj devet smatra se najvišim brojem, brojem trojedine cjeline. Ukupan broj pjesama je 108 (33+33+33+9) sto u takozvanom korijenskom broju opet iznosi 9. (Korijenski broj se dobija zbrajanjem svih znamenki u broju: u ovom slučaju 1+0+8=9.) Korijenski broj umnoška bilo kog broja i broja 9 opet iznosi 9.

Kratko objašnjenje zaslužuju i pjesme broj 1, 34, 67 i 108. Njihov je sadržaj neočitovan, a razlikuju se po naslovu. Naslov daje oblik neočitovanoj cjelini odnosno određuje smjer u kojem će se ona očitovati. Površnom čitatelju njihova praznina bi se mogla učiniti jednostavno - praznom. Međutim, one su apsolutno neophodne jer održavaju ravnotežu čitave strukture. Tako Trojedna počinje u neočitovanom (pjesma broj 1) i vraća se u neočitovano (pjesma broj 108). Ipak, zbog unutarnjeg dinamizma koji se nikad ne zatire, i ove četiri pjesme imaju svoje očitovanje: kako u cijeloj Trojednoj tako i u posebnoj pjesmi koja ostaje neobjavljena.

O stvaranju i prepoznavanju (pogovor)

Kad je rijec o izrazavanju ili opisivanju stvarnosti, želio bih istaknuti razliku izmedu dva važna pojma - stvoriti i prepoznati. Na stvaralaštvo gledam kao na protiskivanje stvarnosti kroz svoju vlastitu razinu svijesti. Ono što tako nastane je sasvim novo očitovanje postojećeg: svježa igra riječi, zvuka, boje ili oblika. To je ono što se naziva umjetnošću, mada sve što pripada ovakvom određenju stvaralaštva sasvim sigurno nadrasta okvire umjetnosti.

S druge strane, izraz prepoznati različit je od stvoriti i kao takav, na žalost, prilično stran modernom čovjeku. Kad nešto prepoznamo, a zatim izrazimo i to nazivamo umjetnošću, iako je takav čin u svojoj biti više mudrost nego umjetnost.

Kod prepoznavanja radi se o izravnom uvidu u narav stvarnosti i pretakanju te naravi (koliko je to moguće) u određeni oblik razumljiv ljudskim osjetilima. Prepoznavanje, za razliku od stvaranja koje ovisi o pojedinačnim značajkama svijesti određenog čovjeka - umjetnika - zahtijeva jasnu i nepomućenu svjesnost, čistu svjesnost, koja nadrasta ograničenja pojedinačnog i prelazi u univerzalno.

Stvaranje je dakle subjektivno, a prepoznavanje, iako se odvija u svijesti, a ne na razini osjetila, objektivno.

Opisujuci način na koji stvaraju mnogi veliki umjetnici zapravo opisuju prepoznavanje, iako bez svjesnog znanja o tome. Prosječnom čovjeku takvi opisi zvuče mistično. Michelangelo je tvrdio da svoje kipove nije stvarao, već oslobađao iz kamena. Ugledavši određeni kamen on je u njemu vidio kip koji čeka trenutak svog oslobođenja. Na ovom primjeru bit će lakše objasniti razliku između stvaranja i prepoznavanja. Ako je Michelangelo stvarao, onda njegova tvrdnja da "vidi" kip u kamenu predstavlja subjektivni doživljaj vlastite maštovitosti. To je nešto što pripada samo njemu i kao takvo je neponovljivo.

S druge strane, pretpostavimo da je Michelangelo prepoznavao. U tom slučaju određeni kip doista objektivno pripada određenom kamenu i mogli bismo ga vidjeti i vi i ja samo kad bismo postigli onu jasnoću uvida koju je Michelangelo očito imao.

Čini mi se da naša civilizacija premalo zna o subjektivnom i objektivnom, o tome kako se oni prožimaju i kako utječu jedno na drugo. Također, premalo zna i o mogućnostima ljudskog živčanog sustava. U ovom trenutku, bez temeljite izobrazbe po pitanju svijesti i njezinih izraza, pravo razumijevanje razlike izmešu stvaranja i prepoznavanja ostaje izvan naseg dosega. Nadam se, međutim, da će uz promjene koje sigurno dolaze tijekom sljedecih desetljeća, ova razlika svima postati jasna. Prepoznavanje je zapravo vrlo rani pojam. U drevna vremena na području današnje Indije mudraci su ispjevali Vede. Moderni stručnjaci o njima govore kao o najstarijim izrazima ljudskog iskustva ili kao o najstarijoj umjetnosti kojom je čovjek izrazio svoj odnos prema svijetu. Moderni filozofi, kao i mnogobrojni njihovi sljedbenici, u njima vide izvor životne mudrosti koja zaslužuje da bude provedena u praksu. I jedni i drugi, međutim, na Vede gledaju kao na nešto stvoreno: tradicijom, mudrošću pojedinaca, božanskim nadahnućem, ali ipak u jednom trenutku - stvoreno.

U njihovom rječniku nema pojma prepoznato. Da postoji, većina nas ne bi ni znala što da čini s njim. A ipak, to je upravo ono što su sami vedski rišiji (riši je "onaj koji vidi", vidjelac) tvrdili za svoje "stvaralaštvo". Vede nismo stvorili, rekli su oni, Vede smo prepoznali i tako ih prepoznate izrazili. One su vječne i pripadaju samoj naravi stvari, prirodnom poretku i njegovim zakonima. Vedski rišiji su Vede prepoznali duboko u sebi, u svojoj vlastitoj svijesti kao kretanje energije i obavijesti u subjektivnom mediju koji na najdubljoj razini postaje univerzalna tvar od koje je načinjeno sve ostalo.

Michelangelo u kamenu, a vedski rišiji u svijesti. I dok glede vlastite sposobnosti da dosegnemo Michelangela još i trebamo imati sumnji (ni on sam nije točno znao što se zbiva, barem o tome nije sustavno govorio, a vjerojatno je u procesu kojim se služio bilo i stvaranja, a ne samo prepoznavanja), glede vedske spoznaje sasvim smo sigurni! Veda se nalazi u svijesti, a svijest posjedujemo svi. I tako, kao što nam kažu i rišiji, svatko od nas je može spoznati. Objektivno. Poput njih. Jednako njima.

No, bez zavaravanja, ne radi se o brzom postupku. Riječ je o ljudskoj evoluciji, o otkrivanju neslućenih sposobnosti koje posjeduje svaki čovjek. Svatko zainteresiran za razvoj tih sposobnosti već će pronaći način da se domogne metoda kojima će to postići. Danas su one, na svu sreću, dostupnije nego ikad u povijesti ljudskoga roda. Volio bih kad bi se o temi stvaranja i prepoznavanja razvila šira rasprava, kad bi više ljudi izrazilo svoja iskustva i mišljenja. Nadam se da će se to uskoro i dogoditi. U međuvremenu, pokušat ću opisati svoje iskustvo s Trojednom.

Počet ću s pitanjem: zašto mislim da u Trojednoj ima prepoznavanja, a ne samo stvaranja?

Zato jer mi je otprije poznat cin stvaranja, a tijekom zapisivanja Trojedne dogadalo se i nesto drugo. Nastanak novih zamisli, odnosno stvaralacki proces, sam je po sebi dovoljno tajanstven i zavreduje da se o njemu napisu mnoge knjige. Ponekad se dogodi da nova zamisao doista nadode poput bozanskog otkrovenja, poput milosti s neba. Mozda se tako cini jer, kao sto kazu znanstvenici, stvaralacki cin zahtijeva suradnju obje nase mozdane polutke, sto u nama, naviklima na racionalniju lijevu, stvara subjektivni dojam mistike.

Kao sto sam rekao, taj mi je dozivljaj bio poznat otprije. Medutim, u nastanku pjesama iz Trojedne ipak ima neke razlike. Na stranu to sto one oslikavaju moje iskustvo; svakoj sam pjesmi najprije "vidio" obris - poput plana ili nacrta neceg sto ima svoje odredeno mjesto u vecoj strukturi, ali i svoje vlastite zakonitosti kojima se podvrgava. Taj obris pjesme bio je neprijeporan i nepromjenjiv. Nisam ga primio verbalno, dakle nije se radilo o pukom zapisivanju neke "poruke" (chanelingu, kako se to danas naziva) iako je vecina pjesama iz drugog ciklusa, od 34. do 65. pjesme, bila sasvim blizu tome. Taj vid nastanka Trojedne pripisujem procesu prepoznavanja. Ne sumnjam u to, tim vise sto je obicno uz "obris" pjesme isao i njezin broj, dakle polozaj unutar cijele strukture od 108 pjesama.

Na pocetku knjige objasnio sam kako citati Trojednu i o kakvoj se brojcanoj strukturi radi. Brojevi u sebi nose odredena znacenja, a cinjenica da su se pojavljivali bas u tom redoslijedu, potvrduje "objektivnu" narav mojih uvida. Medutim, njihovo pravo znacenje, dakle odgovor na pitanje zasto bas odredeni broj pripada odredenom sadrzaju, dostupno je samo onom tko ce ga intelektom proucavati, mozda u odnosu na strukturu stvarnosti predlozenu u vedskoj mudrosti, ali naravno pod uvjetom da nisam pogrijesio u svom prepoznavanju.

Kako bi takva analiza mogla izgledati mogao bi objasniti primjerice pokušaj da se u strukturi jedne od četiriju osnovnih Veda, Rg Vedi, pronade struktura ljudskog živčanog sustava. Naime, postoje pretpostavke da, bez obzira na sadržajni dio, sam izgled određenog sklopa vedskih himni odgovara sličnim sklopovima u ljudskom tijelu. Primjerice, broj poglavlja odgovara broju glavnih organa, broj slogova i glasova određenim podsustavima itd. Zamisao je više nego zanimljiva i nadam se da će se dalje razvijati. Ona dobro izrazava što smatram pod prepoznavanjem - radi se o uvidu u osnovne odnose i zakonitosti koje su poput nacrta potrebne za stvaranje svih vidova očitovanog svijeta. O čemu govori struktura Trojedne? O ljubavi i vječnosti, naravno. A također, o odnosu božanskog i ljudskog. Možda ću jednom, kasnije i na drugom mjestu, imati smjelosti progovoriti više o tome. Do tad ostavljam čitatelju da sam prosuđuje o napisanom.

U nastanku Trojedne uporabljen je i proces stvaranja. Budući da su prepoznati samo obrisi, preostalo je razjašnjenje. Primljen je nacrt, a majstori graditelji zaduženi su da pred ljudskim očima stvore građevinu. I dok sam u prepoznavanje siguran kao što sam siguran u svoj odnos s Trojednom, ponekad se zapitam jesam li bio dovoljno vješt, dovoljno obučen i spreman za ovaj drugi zadatak. Medutim, i njega sam obavio s veseljem i punoga srca, tražeći u nadahnuću očitovanje onog plana koji mi se tako jasno prikazao u trenucima prepoznavanja. Kad je i to bilo završeno prožeo me osjećaj ispunjenja, osjećaj da sam ispunio svoju zadaću.

I tako, s tim osjećajem i iz ljubavi koja me na samom početku nagnala da prepoznajem i stvaram, predajem Trojednu vama u ruke. Nadam se da ćete u njezinim riječima doista prepoznati lice savršene ljubavi i da će se ono, kad dođe vrijeme, pokazati i vašim očima.

A.P.K. 07.08.1996.

Možda ste zainteresirani za ove proizvode?

Kezele, A. P.: Sedam čakri, sedam stanja svijesti KN 130.00   KN 95.00

Kezele, A. P.: Riječi nadahnuća KN 145.00   KN 100.00

Kezele, A. P.: Kozmička proslava KN 90.00   KN 40.00

Kezele, A. P.: Intuicija - mudrost pravoga izbora KN 110.00   KN 90.00