Priča je počela u snovima, nastavila se bezbrojnim "slučajnostima", zapravo sinkronicitetima, da bi se kroz duhovno prijateljstvo Adriana Predraga Kezelea s jednim dupinom pretvorila u knjigu Dupinov san, zatim u Udrugu Dupinov san i, ne na kraju, već na početku, jedan poseban skup pod istim nazivom: Dupinov san.
Cijeli projekt vezan je uz probuđivanje svjesnosti u ljudima da su oni samo jedan dio Prirode s kojom trebaju živjeti u skladu, u suživotu sa drugim bićima i na taj način, suradnjom, a ne osvajanjem; dobrotom, a ne agresivnošću; jednakošću a ne hijerarhijom ostvariti svoju svrhu.
U tih nekoliko dana ispunjenih odličnim predavanjima i kvalitetnim radionicama pokušali smo zajedno prodrijeti u ponuđenu nam mogućnost, putem poruka dupina Chyarra (glavnog lika knjige), da je svrha naše civilizacije sakupljanje i čuvanje znanja. Bila je to glavna tema večernjih, središnjih, predavanja APK-a "Dupini i ljudi: suživot razlika" i "Uloga ljudi u zajednici života".
Nakon stručnog predavanja o dupinima predstavnika lošinjske znanstvene udruge Plavi svijet koja već dugi niz godina radi na zaštiti dupina i istraživanju njihovih životnih navika, za rad po skupinama prijavilo se 80-tak, od ukupno 130 sudionika Skupa na Lošinju. Zadivljuje ozbiljnost i volja kojom su sudionici radionica Dupinovog sna pristupili obradi tema "Obrazovni i eko rekreativni programi", "Međudjelovanje ljudi i dupina" , "Komunikacija s dupinima" ... Pod odličnim vodstvom Gorana Stojanovića, predsjednika udruge Dupinov san, te njegovih suradnika isplivala je na površinu, zajedno s dupinima zajednička vizija: bezuvjetna ljubav, sloboda u međudjelovanju i zajedništvu dupina i ljudi.
I ako je, slučajno, kod nekoga postojala nedoumica o svrsishodnosti ovakvog načina okupljanja baš u ovo vrijeme određeno početkom godine (usklađivanje s kozmičkim ritmovima zahvaljujući Adrianovom poznavanju đjotiša, drevne indijske astrologije) stravičan teroristički napad na SAD, dan prije početka Dupinovog sna, izbrisao je svaku sumnju. Iako se po Adrianovom predviđanju još od početka ove godine, na našu žalost, najgore dogodilo, skup smo nastavili sa ciljem poticanja pozitivne preobrazbe. Naše zajedničke meditacije odisale su dubokim mirom i saznanjem da se taj mir širi još dugo i daleko oko nas.
Dani Dupinovog sna u Velom Lošinju bili su prekratki za sve mogućnosti izbora, ali dovoljni za pronalaženje mira i radosti u našim srcima. Naoko ležeran program (zahvaljujući odličnoj organizaciji Dvostruke Duge) dozvolio je svakom ponaosob pronalaženje pronalaženje osobnih interesa i u provođenju aktivnosti za razvoj tijela ("zdrav duh u zdravom tijelu", zar ne?). Vjetar i hladnjikavo vrijeme većini je dozvoljavalo tek rijetke (nekima zapravo nikakve) vodene aktivnosti, ali je zato manjina predvođena Marinom Mavrom, učiteljem jedrenja na dasci, "plešući na valovima" uživala u stapanju s prirodom. Izabrana je i najhrabrija djevojka skupa, Martina, koja je unatoč buri i snažnom vjetru satima vježbala osnove jedrenja dok su mnogi preostali već odavno odustali. Ostali su radije plesali "pod krovom" s voditeljima plesne škole, višestrukim državnim prvacima u športskom plesu, Milkom i Ismetom Čamdžić. Bila je to prilika da se otkrije prava istina o engleskom i bečkom valceru, te da "cha-cha-cha" i nije tako teško otplesati. Dokaz tome bila je plesna točka tridesetak polaznika male plesne škole na završnoj svečanosti Skupa. Uigranost i lepršavost plesača netom otkrivenih talenata, odvela nas je opet u neke druge dubine...
Cijelo to vrijeme u mislima smo plivali s dupinima, živjeli ih na predavanjima i pokušali ostvariti kontakt s njima i tijekom poludnevnog izleta na Ilovik. Kako je "zvalo jugo" u petak ujutro, tako su kapetani dvije brodice usmjerili na Ilovik umjesto prema Susku. Uzburkano more i valovi pratili su nas do tog najmanjeg nastanjenog otoka na Jadranu. A dupini? Vjerujem da su i oni bili s nama, zapravo, znam to, jer vidjela sam njihov odsjaj u očima mnogih. Tek je nas nekoliko odabranih tog istog popodneva imalo čast uživati u dupinovoj igri ispred hotela. Ipak su nas došli pozdraviti.
I tako, saznali smo da se od dupina stvarno može puno naučiti, samo treba razviti njihove osnovne kvalitete: radost, zaigranost, solidarnost (da li znate da oni nikad ne napuštaju ugroženog dupina, čak ni po cijenu vlastitog života?), odgovornost, zajedništvo, a opet različitost i individualnost. Izgleda kao LJUBAV. Slobodni smo izabrati...
I za kraj, hvala svima koji su prepoznali poziv na Skup i družili se tamo s nama, kao i organizatorima i voditeljima skupa, a i onima koji su nesebično pomogli (u izrezivanju i lijepljenju slova, pričvršćivanju plakata na zidove i mnogim drugim tek na izgled nevažnim poslovima).
