SOS-Dječja sela brinu se za djecu bez roditelja i roditeljske skrbi, neovisno o njihovoj rasnoj, nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti, pružaju im ljubav i sigurnost u obiteljskom okruženju, trajan dom i obrazovanje za sretno i mirno djetinjstvo.
Humanitarni rad SOS-Dječjih sela počiva na četiri načela: SOS-majka, braća i sestre, kuća, SOS-selo.
Svako dijete dobiva SOS-majku, koja ima iste obveze, brige i radosti kao i prava majka. Ona svakodnevno skrbi za cijelu obitelj i samostalno vodi svoje kućanstvo.
SOS-obitelj čini SOS-majka i šestero djece. Dječaci i djevojčice različite dobi odrastaju kao braća i sestre, a biološka braća i sestre žive zajedno u istoj SOS-obitelji.
Svaka SOS-obitelj živi u vlastitoj kući koja je nov i trajan dom napuštenoj djeci. Najvažnije mjesto u kući je soba za dnevni boravak, središte obiteljskoga života. SOS-Dječja sela imaju između deset i dvadeset obiteljskih kuća. Grade se u privlačnom okolišu, u blizini većih gradova. Povezuju svoje stanovnike s okolinom i nastoje se uklopiti u sredinu u koju su smještena.
Prvo SOS-Dječje selo utemeljio je i izgradio Hermann Gmeiner (1919.-1986.) u austrijskom gradiću Imstu 1949. godine. Zbog lakoće kojom se prilagođuje različitim kulturama i tradicijama, SOS-ideja prihvaćena je u 128 zemalja svijeta.
Danas u svijetu postoji 371 SOS-Dječje selo i 1164 popratna SOS-projekta, a to su SOS-dječji vrtići, SOS-kuće za mladež, SOS-društveni centri, SOS-škole, SOS-obrazovni centri, SOS-bolnice, kao i SOS-projekti za hitne intervencije.
