| Index članka |
|---|
| Uloga tjelesne aktivnosti u duhovnom rastu |
| Stranica 2 |
| Stranica 3 |
| Stranica 4 |
| Stranica 5 |
| Stranica 6 |
| Stranica 7 |
| Stranica 8 |
| Stranica 9 |
| Stranica 10 |
| Stranica 11 |
| Stranica 12 |
| Sve stranice |
Predavanje održano povodom izlaska knjige Sveto putovanje mirnog ratnika
Osijek, Rijeka, Zagreb
od 03.02. - 07.02.2003.
Današnja tema nije česta u duhovnim krugovima. Štoviše, gotovo da se može učiniti da većina ljudi zainteresiranih za duhovnost bježi od tjelesnosti i svega povezanog s tim. Kao da postoji neki unutarnji sukob između pojmova tjelesnost i duhovnost, odnosno tijelo i duh. Kao da se radi o suprotnostima koje su gotovo nepomirljive.
Danas vam želim prenijeti jednu drugačiju poruku. Ne samo da tjelesnost i duhovnost nisu suprotni pojmovi, već se oni vrlo dobro uklapaju jedan s drugim i stvaraju uravnoteženu cjelinu. Želim vam prenijeti istinu o tome kako vanjski i unutarnji svijet nisu suprotstavljeni pa čak ni odvojeni. Bez jednog ne bi bilo drugog. A bez obojega nema duhovnog rasta.
..................
No, najprije da se malo osvrnem na knjigu koju danas predstavljamo. Točno prije tri godine održali smo promociju prve knjige Dana Millmana Put mirnog ratnika. Evo sada i druge, neke vrste nastavka te knjige, Sveto putovanje mirnog ratnika. Danas neću mnogo govoriti o knjizi, ali ću vam objasniti zašto me nadahnula za temu o kojoj je riječ. Naime, Dan Millman je bio športaš, atletičar i gimnastičar i to vrlo uspješan. Športaši su svakako suvremeni ratnici, a pojam “mirnog ratnika” doista odgovara duhovnom putu koji koristi tjelesnu vještinu. Iako, moram napomenuti da se “ratništvo” u tom smislu uopće ne odnosi na borbu protiv neprijatelja. Ono se odnosi na borbu protiv unutarnje slabosti. Mirni ratnik je zapravo mudrac koji je, usprkos svim teškoćama vanjskoga svijeta u kojem se morao kretati i u kojem je morao živjeti, uspio zadržati unutarnji mir.
