predavanje na promociji Učinak sjenke održano u Zagrebu, 11. veljače 2011. godine
Sukob između onoga tko smo i onoga što želimo biti, osnova je ljudske borbe. Ustvari, dvojnost je središnja značajka ljudskog iskustva. Život i smrt, dobro i zlo, nada i očajanje postoje u svakoj osobi istodobno te utječu na svako područje naših života. Ako poznajemo hrabrost, to je zato jer smo također doživjeli strah; ako možemo prepoznati iskrenost, to je zato jer smo se susreli s prevarom. No, ipak, većina nas poriče ili zanemaruje svoju podvojenu prirodu.
Kada ljudi čuju o sjenci, mračnoj strani ljudske prirode, gotovo nitko ne poriče njezino postojanje. Svaki život dotiču srdžba i strah. Večernji dnevnik prikazuje najgoru stranu ljudske prirode, tjedan za tjednom, bez odmora. Ako ćemo biti iskreni, mogli bismo reći da mračni nagoni slobodno lutaju našim umovima prema svojoj volji. Da bismo bili dobra osoba, a to je nešto čemu svatko teži, moramo čitavo vrijeme obuzdavati lošu osobu koja bi mogla sve uništiti.
Ako ne vidite vlastitu sjenku, morate je potražiti. Praćena osjećajem srama, sjenka se skriva u mračnim ulicama, tajnim prolazima i jezovitim tavanima vaše svijesti. Ako imate sjenku, ne znači da imate manu – to znači da ste potpuni. To je teška istina s kojom se treba suočiti. (Jeste li nekim ljudima pokušali reći iskrenu istinu o njima samima, samo da bi vam oni ljutito odgovorili: Nemoj me psihoanalizirati ili nešto slično tome? Ljudi se boje nesvjesnog područja kao i dubina oceana; oboje je mračno i puno skrivenih čudovišta.) Svi mi živimo s olupinama propalih ideja koje su se nekada činile savršenim rješenjima.
Slavni milijarder Warren Buffett govorio je o usponima i padovima ekonomskih ciklusa.
"Mislite li da će doći još jedan mjehur koji će dovesti do ogromne recesije?" upitao ga je novinar.
"Ne mogu to jamčiti", odgovorio je Buffett.
Novinar je klimnuo glavom. "Zašto ne možemo izvući pouku iz zadnje recesije? Pogledajte kamo nas je dovela pohlepa."
Buffett se blago i tajanstveno nasmiješio. "Pohlepa je zabavna neko vrijeme. Ljudi joj ne mogu odoljeti. Iako su ljudska bića jako napredovala, uopće nismo emocionalno zreli. I dalje smo isti."
To su u sažetom obliku sjenka i nevolje koje nosi.
Svjetske duhovne tradicije su većinu svoje energije i misli usmjerile na iste primarne nevolje. Priroda ima svoju mračnu stranu. Uništenje je jedna od značajki prirode. Smrt prekida život. Propadanje smanjuje vitalnost. Zlo je privlačno. Nije ni čudo da se na kraju magla iluzije čini kao jedno zgodno boravište. Ako se izravno suočite sa stvarnošću, mračna strana se čini toliko jakom da je ne možete podnijeti. Međutim, postoji jedna protusila koja je svojom ustrajnošću – i uspješno – nadvladala mračnu stranu. No, mi je ne vidimo zbog olupina propalih rješenja. Magla iluzije nas razdvaja od nje. Nikada to ne biste pomislili, ali usprkos svih prošlih katastrofa i stravičnih prizora na večernjoj televiziji ljudska bića su uvijek imala moć stjecanja mira, oduševljenja i oslobođenja od tame.
Tajna leži u riječi "svijest". Kada ljudi čuju za nju, lica im poprime izraz razočaranja. Svijest je izašla iz mode. O podizanju svijesti slušamo još od pojave feminizma, zajedno s drugim oblicima oslobođenja. Viša svijest je obećanje bezbrojnih duhovnih pokreta. Možda ste skloni svijest baciti na gomilu propalih ideala, jer usprkos naših iskrenih pokušaja da podignemo svoju svijest, sjenka i dalje muči svijet ratom, zločinima i nasiljem, a živote pojedinaca patnjom i strahom.
Prvi korak u borbi protiv sjenke je napuštanje svih zamisli o tome da ćete je pobijediti. Mračna se strana ljudske prirode hrani ratom, borbom i sukobom. Čim počnete pričati o "pobjedi", već ste izgubili. Uvučeni ste u dvojnost dobra i zla. Kada se to dogodi, ništa ne može zaustaviti tu dvojnost. Dobro nema toliku moć da jednom zauvijek pobijedi svoju suprotnost. Znam da je to teško prihvatiti. U našim životima postoje prošla djela kojih se sramimo i koja predstavljaju nagone protiv kojih se borimo. Posvuda smo okruženi neopisivim nasiljem. Rat i zločin uništavaju čitava društva. Ljudi se očajnički mole višoj sili koja bi vratila svjetlost tamo gdje prevladava tama.
Što više potiskujete svoju mračnu stranu, to ćete prije stvoriti osobnost koja isijava dobrotu i svjetlost. (Zbog toga su nakon masovne pucnjave ili drugog stravičnog zločina u vijestima česte izjave iznenađenih susjeda da je počinitelj bio "tako ljubazan čovjek".)
Svi mi imamo osobnost i jako se trudimo obraniti njezino pravo na postojanje. No, ono što smo stvorili je krhko.
Budući da ne znamo kako smo stvorili osobnost koje se toliko očajnički držimo, ona nas može iznenaditi i zapanjiti. Freud je sve iznenadio kada je rekao da osobnost ima skrivenu dimenziju koja je puna nagona i želja koje nam nisu poznate. Nakon što je postao Freudov najpoznatiji učenik, Jung je shvatio da je njegov mentor pogriješio. Nesvjesno područje nije o meni. Ono je o nama. Kada osoba ima nesvjesne nagone i želje, oni izviru iz čitave povijesti čovječanstva. Prema Jungu je svatko od nas povezan s "kolektivnim nesvjesnim", kako je on to nazvao. Zamisao da smo vi i ja stvorili naša odvojena, zasebna jastva je iluzija. Mi crpimo iz ogromnog skladišta svih ljudskih stremljenja, želja i mitova. To zajedničko nesvjesno je i prebivalište sjenke.
Obitelj je prva jedinica ili razina kolektivnog jastva, koju mi vidimo prilično lagano.
Nova istraživanja o društvenoj zarazi su uzbudljiva jer podržavaju ideju da zapravo postoji jedan um koji određuje kako ljudi prihvaćaju modne hitove ili odlučuju oponašati druge, kako udaljene moždane stanice znaju što rade druge moždane stanice, ali i nevjerojatne pojave poput slučaja kada blizanci koji žive udaljeni tisućama kilometara odjednom osjete što se događa drugom blizancu. Te nevidljive poveznice uvode kolektivno nesvjesno u mnoga životna područja. Društvena zaraza je danas zanimljiva jer se svi mi rado pozivamo na istraživanja, a mogućnost da svi mi sudjelujemo u jednom umu, predstavlja izazov religiji, filozofiji i samom smislu života.
Nevidljiva i često zanemarena, ljudska duša je područje puno nejasnoća, proturječja i paradoksa. A tako i treba biti jer svako je iskustvo u životu, koji je očitovanje duše, posljedica suprotnosti. Iskustvo ne postoji ako ne postoje suprotnosti: svjetlost i sjenka; užitak i bol; gore i dolje; natrag i naprijed; vruće i hladno. Da nema te podjele, ne bi bilo očitovanja. Svijest bi bila veliko, ravno polje, poput pustinje. Bili biste svjesni svega, ali ničega posebno.
Da bi bilo očitovanja, potrebne su suprotne energije. Iz toga proizlazi da su izraziti neprijatelji također i saveznici. Primjerice, Osama bin Laden i George Bush su stvorili jedan drugoga. Na površini su bili neprijatelji, ali ispod površine su bili saveznici. To je općenito načelo. Vaši neprijatelji su vam potrebni da biste bili oni tko ste. Jung je imao hrabrosti shvatiti da svatko od nas treba mračnu stranu da bismo bili ono što jesmo. Ustvari, ljudska vrsta se razvila na temelju kolektivnog nesvjesnog, prenoseći svako novo otkriće na nevidljivi način. To su prvenstveno otkrića o jastvu.
Stoga je važno shvatiti da su sjenku stvorili ljudi. Ona je nastala u kolektivnom nesvjesnom. Mržnja prema neprijatelju (jučer su to bili komunisti, a danas teroristi) nije mana ljudske prirode. Vi i ja smo naslijedili osjećaj neprijateljstva. On dolazi iz sjenke, čije sadržaje su stvorili ljudi. Sjenka postavlja jedan model "njih", odnosno ljudi koji su različiti od "nas". "Oni" nam žele nauditi i oduzeti nam ono što cijenimo. Za razliku od nas oni nemaju sve ljudske osobine. Mi imamo pravo boriti se protiv njih, čak ih i uništiti. Taj nevidljivi model, koji oblikuje umove mnogih ljudi, predstavlja bit arhetipa sjenke.
Ljudska bića su svjesno stvorila ogromne civilizacije kao pozornicu svoje vlastite evolucije. Međutim, na nesvjesnoj razini nagomilali smo povijest koja daleko nadmašuje iskustvo bilo koje pojedine osobe ili razdoblja.
Gdje je sjenka nastala? Nagon za izdvajanjem je stvorio suprotnost – i rat – između svjetlosti i tame. Kada podjela poprimi svojstva patologije, ona se očituje kao sjenkin bijes, strah, zavist i neprijateljstvo. Zato se ljudska duša istodobno osjeća božansko i vražje, sveto i prokleto, kao svetica i kao grješnica. U istočnjačkoj duhovnoj tradiciji postoji izreka da grješnik i svetac samo izmjenjuju pisma. Grješnik ima budućnost, a svetac ima prošlost u kojoj su njihove uloge izmijenjene. Zabranjena požuda i bezuvjetna ljubav su dvije strane istog novčića. Novčić mora imati i lice i naličje, a električni tok mora imati pozitivni i negativni pol.
Kao i elektricitet život nema svoj tok ako jedan pol ne šalje struju drugom. Jednom kada ovo razumijete, odmah ćete shvatiti da je posjedovanje sjenke normalno. Sjenka je nagon za podjelom. Međutim, božanski nagon traži jedinstvo. Mogućnost stvaranja sjenke se do sada pokazala neodoljivom. Sjenka nam je dala jastvo koje smatramo ljudskim, ono poznato "ja" koje može biti i dobro i loše. Tu zapravo nema nikakve tajne. Istinski tajanstveno jastvo se pokazuje kada se upitamo može li se moć stvaranja iskoristiti za nešto novo: jedinstvo umjesto podjele.
Podjele nas zadivljuju. Ego je poveo ljudska bića na divlju vožnju kroz blaženstvo i tragediju. Naša se duša – to mjesto proturječja, paradoksa i podijeljenosti – neprestano bori između dva nagona, božanskog i vražjeg. Ne vidimo razlog zbog kojeg bismo se trebali odreći jednog u korist drugog. Potajno volimo svoje zločeste dečke i zločeste djevojke. Ako nekom kažete da je "sav vražji", dajete mu kompliment.
Međutim, s drukčijeg stajališta – lutali smo u magli iluzije. Umjesto da koristimo svoju moć da bismo stvorili bilo koje jastvo koje želimo, pasivno smo naslijedili jedno podijeljeno jastvo, sa svom bijedom i sukobima koje nosi sa sobom. Jednom kada odlučite da će "ja, mene i moje" biti način na koji određujete sebe, ne možete izbjeći opasnostima podjela. Ne možete imati Boga bez Sotone.
Da biste doživjeli holističku promjenu, morate djelovati s razine holističkog stvaranja. Postoji jedna zapanjujuća vježba koja daje naznaku o tome kako bi to moglo djelovati. Zatvorite svoje oči i zamislite jedno živo vizualno iskustvo, poput zalaska sunca ili visokog planinskog vrha. Slika može biti bilo koja, dok god je vidite živo i s mnogo detalja. Sada zamislite okus koji obožavate, poput bogatog okusa čokolade ili kave. Uđite duboko u taj osjet sve dok doista ne osjetite sam okus. Zatim krenite na zvuk koji volite, poput vaše omiljene glazbe. Zatim na raskošnu tkaninu, poput baršuna, a na kraju i na opojni miris, poput ruže ili ljiljana.
Nakon što ste sa svih pet osjetila zamislili ta živa iskustva, otvorite svoje oči. Zadivit će vas ono što ćete vidjeti. Obični svijet je postao nevjerojatno živ. Boje su blistavije. U zraku se osjeti neka vibracija. Svatko može osjetiti tu čudesnu promjenu. To dokazuje da i ako samo malo pojačate doživljaje u svojem unutrašnjem svijetu, oni će se spontano pojačati i u vašem vanjskom svijetu. To je nagovještaj jedne od najvećih duhovnih tajni, a to je moć trenutačne promjene stvarnosti. Ta moć nije dostupna u površnom životu te se ljudi zato osjećaju robovima svojih vanjskih okolnosti.
Upravo iz tog razloga Jung je to nazvao kolektivnim nesvjesnim, a ne kolektivnim svjesnim. Ljudi su zajednički stvorili svijet, iako nisu znali da se to događa. Sada slijede osnovni sastojci tog stvaranja svijeta, tog kolektivnog nesvjesnog. Uočite kako se oni kreću sve dublje i dublje, krenuvši od prvog, koji se čini prilično bezazlenim, do posljednjeg, koji je iznimno samodestruktivan:
Tajnovitost: Naučili smo skrivati svoje osnovne nagone i želje.
Krivnja i sram: Kada smo sakrili osnovne nagone i želje, osjećali smo se loše.
Osuđivanje: Sve što je bilo loše, postalo je pogrješno.
Okrivljavanje: Željeli smo znati tko je odgovoran za bol koju smo osjećali.
Projekcija: Stvorili smo prikladno žrtveno janje, bilo u obliku mrskog neprijatelja ili nevidljive demonske sile.
Podjela: Svojski smo se potrudili izgurati tu demonsku silu iz nas. Neprijatelji su bili "oni ostali", kojih smo se morali čuvati i boriti se protiv njih.
Borba: Projekcija nije mogla trajno ukloniti bol pa je nastalo neprekidno stanje rata unutrašnjeg protiv vanjskog.
Poznati indijski duhovni učitelj J. Krishnamurti jednom je držao predavanje na kojem je netko od slušatelja ustao i postavio mu pitanje: "Želim svjetski mir. Prezirem rat. Što mogu učiniti da bih donio mir?"
"Prestani biti uzrok rata", Krishnamurti je odgovorio.
Osoba koja je postavila pitanje bila je zatečena. "Ja ne podržavam rat. Ja samo želim mir."
Krishnamurti je odmahnuo glavom. "U tebi se nalazi uzrok svakog rata. Tvoje nasilje, koje skrivaš i poričeš, vodi do svih ratova – od rata u tvojoj kući do rata protiv ostalih članova društva ili ratova između naroda."
Njegov odgovor nam nije ugodan, ali mislim da je istinit. Vedski rišiji (oni koji vide) su rekli: "Vi niste u svijetu. Svijet je u vama."
Svoje osobnosti gradimo na jedinstvene načine. Neki ljudi koriste strah kao poticaj za svladavanje izazova; drugi ga koriste kako bi se osjećali ovisnima ili kao žrtve. Neki koriste bijes kako bi vladali svima u svojoj blizini; drugi se boje bijesa i nikad ga ne pokazuju. Vaš osjećaj jastva i osjećaj vlastite vrijednosti vezani su uz svaki osjećaj koji imate.
Svaki osjećaj je na neki način vrijedan. Međutim, ako osuđujete sebe, svaki osjećaj može biti štetan. Ljubav je uništila mnoge živote ako je bila nepravilno usmjerena, izopačena ili odbijena. "Samo sam pokušao pomoći" zvuči kao pozitivna izjava kojom se izražava briga, ali koliko često ona prikriva nepoželjno uplitanje? Vi možete oblikovati pozitivnu sliku o sebi kada god to poželite. Brojni ljudi to žele, a brojni stručnjaci nam govore kako. Međutim, ako vaši osjećaji negativno utječu na vas, nećete moći stvoriti jastvo koje želite. Teško ćete se osjećati dobro ako osnovne emocije poput bijesa ili straha upravljaju vama. Pa, što onda trebate učiniti? Poricanje i potiskivanje ne djeluju, kao ni davanje slobode negativnim emocijama.
Jako cijenim suosjećanje. Ako se možete pogledati i reći: "U redu je. Razumijem", već ste postigli dvije stvari. Više ne osuđujete svoje osjećaje te si dajete dozvolu da budete ono što jeste. Suosjećanje je osjećaj koji uglavnom usmjeravamo prema van. Često ga zaboravimo pokazati sebi. Jednom prilikom Deepak Chopra je razgovarao s jednom mladom ženom koja mu se obratila s pitanjem.
""Cijelo vrijeme slušam druge ljude", rekla je. "Pitam se, može li pokazivanje suosjećanja i razumijevanja otići u krajnost?"
Zatražio sam je da mi opiše što se događa kada sluša druge ljude.
"Čudno je to", rekla je. "Ujutro slušam članove svoje obitelji i suosjećam. Takva sam od djetinjstva. Na poslu mi ljudi pričaju o svojim nevoljama jer znaju da ću pokazati suosjećanje. U posljednje vrijeme mi čak i potpuni neznanci prilaze na ulici i iznenada mi počinju pričati o svojim nevoljama. Slušam svakakve priče."
"I uvijek izdvajate svoje vrijeme da biste pokazali suosjećanje?" upitao sam. Ona je potvrdila.
"Ne mislim da tako sebi nanosite štetu", rekao sam. Njoj je laknulo. "Ustvari," rekao sam, "mislim da ste iznimna osoba, a da to niti ne znate. Zahvalan sam da postojite."
To nije očekivala te joj je bilo malo neugodno. Nema mnogo ljudi koji mogu reći da je njihov glavni problem višak suosjećanja za druge.
"No, postoje i zamke", rekao sam joj. "Riječ 'suosjećanje' je nastala iz latinskog izraza koji je značio 'patiti s nekim'. U tom smislu morate postaviti granicu. Vaše suosjećanje je štetno ako vas iscrpljuje. Ono vas ne smije svladati niti se smijete osjećati loše kao i osoba s kojom suosjećate", rekao sam."
Ako je ispravno, suosjećanje je jednako vrijedno za osobu koja suosjeća kao i osobu koja prima suosjećanje. Cjelovitost pobjeđuje sjenku tako što je upija u sebe. Zlo i pogrješke više nisu izdvojeni. Uništenje ekosustava primjer je kako se loše ponašanje može poricati i skrivati od pogleda. Međutim, kako se stavovi mijenjaju, tako smo otkrili da je sve u ekosustavu potpuno međusobno povezano. Svačije ponašanje utječe na sve ostale. Nijedan dio planeta nije izoliran, odnosno imun na ekološku štetu koja se čini drugim dijelovima. Cjelovitost mijenja vaše čitavo motrište.
Sada proširite riječ "ekosustav" u širi kontekst. Cjelovitost se mora proširiti kako bi obuhvatila zakone koji upravljaju populacijom, društvenu borbu oko globalnog zagrijavanja, osobne stavove o recikliranju te, na kraju, i poimanje onoga što nas usrećuje. Možemo li i dalje biti sretni s načinom života koji polako uništava prirodni svijet? Ekosustav obuhvaća sve što biste uopće mogli zamisliti. On je mreža odnosa u kojima svi mi postojimo. Ako mrežu odnosa shvaćate kao jedno nevidljivo mjesto koje sve obuhvaća, počet ćete uočavati cjelovitost tamo gdje ste jednom vidjeli podjele.
U trenutnoj raspravi oko okoliša moguća su dva puta. Možemo nastaviti poricati problem ili se možemo suočiti s njim. Prvi put je lažno rješenje jer on ne rješava skriveni strah i krivnju zbog uništenja okoliša i budućih katastrofa. Drugi put uklanja strah i krivnju na jedini vjerodostojan način: rješavanjem problema koji vodi do tih emocija. Isto vrijedi i za sjenku. Rješavanje problema zahtijeva jedan holistički pristup. Poricanje je lažno rješenje.
Ako uočite i prihvatite svoju sjenku, taj čin je blagotvoran, jer je i čitav život blagotvoran – odnosno, život postoji da bi se održavao. Ako zaglavimo u drami o dobru protiv zla, namećemo svoje vlastito, ograničeno gledište. Na posljetku, čak i kada netko čini nasilni zločin ili ide u rat ili zlostavlja drugu osobu, stanice i organi zločinca ne prestaju funkcionirati. Tijelo pristaje uz život, bez obzira koliko je um zbunjen i sukobljen.
No, holističko gledište daje i dublje, intuitivno znanje. Shvaćate zašto su stvari takve kakve jesu. Često ljudi kažu: "Sve se događa s nekim razlogom." Međutim, ako ih upitate koji je to razlog, oni obično ne znaju odgovor. Um uzaludno nastoji pronaći objašnjenja koja se temelje na uzroku i posljedici. To nastojanje nas vodi do čudnih špekulacija: Jednom sam prevario suprugu i ovaj bankrot mi je osveta. Bio sam ispunjen bijesom i zato sada imam rak. Ljudi su prestali vjerovati u Božje zapovijedi i zato je uragan opustošio grad. Čak i ako ne povezujete stvari na taj mračni način, vjerojatno i dalje imate neka slična praznovjerja jer ih svi mi imamo. Nisu nas naučili drukčije tumačiti nevidljivo djelovanje stvarnosti.
Ova knjiga predlaže drugi put. Je li moguće da se sve što postoji, uklapa u neki jedinstveni okvir? Taj okvir kaže da je čitav svemir načinjen od svijesti. Najveći su događaji, poput rođenja i smrti galaksija, povezani s najmanjima, koji se događaju na razini subatomskih čestica. Sve je dio jedne svijesti, koja je beskonačna, sveobuhvatna, svemoguća i sveznajuća. Ona se očituje u bezbroj oblika. Promatrani kroz pet osjetila, neki od tih oblika se ne čine svjesnima.
Zvuči čudno reći da su kamen na Mount Everestu ili kap kiše koja pada u Brazilu svjesni. Međutim, za svjesnost nije potrebno posjedovati mozak. Kamen i kap kiše nemaju misli niti osjećaje (bar koliko znamo – dobro je biti slobodouman prema nečem nepoznatom). Stoga se ne osjećamo blisko povezani s "nesvjesnim" životom oko nas.
Ako smatramo da smo odvojeni od predmeta i nižih bića, kao što ih nazivamo, izmiče nam nešto ogromno. Postoje načela koja obuhvaćaju sve stvari. Ako pogledate stanicu u vašem tijelu i elektron koji juri svemirskom tamom, na nevidljivoj razini uočit ćete sličnosti:
Svaki pokret je usklađen sa svakim drugim pokretom.
Između svih dijelova cjeline postoji izmjena podataka.
Komunikacija je trenutačna.
Energija se pretvara u bezbrojne oblike, ali nikad se ne gubi.
Evolucija s vremenom stvara sve složenije oblike.
Svijest se širi kako oblici postaju složeniji.
Osnovni ne znači primitivan. To je pogrješka koja nastaje kada se previše ponosimo ljudskim razumom. Svijest koja se nalazi posvuda ne može se izraziti riječima; ona daleko nadilazi ljudski um. Ako napravimo popis stvari koje nam dolaze iz određenog tajnovitog izvora, koji duboko doživljavamo bez riječi, začudit ćemo se kako itko sumnja u postojanje tog nevidljivog svijeta. Evo kratkog popisa:
ljubav
stvaralaštvo
osjećaj da ste živi
ljepota
nadahnuće
intuicija
snovi
vizije
stremljenje
zadovoljstvo
osjećaj pripadanja
strahopoštovanje, divljenje
ekstaza, blaženstvo
osjećaj za božansko.
Život koji bi bio ispunjen tim nevidljivim vrlinama, značio bi jedan novi način bivanja. Nitko ne bi svojevoljno odbio čuđenje, kreativnost, ljubav i sve ostalo. Ipak, milijuni ljudi to čine. Oni doživljavaju blaženstvo i ispunjenje u malim količinama koje brzo blijede. Ne mogu se odmaknuti od sjene, koja svojim oštrim zubima i kandžama štiti bogatstva nesvjesnog. Jednom je jedan guru rekao svojim slušateljima: "Pokazao sam vam vrata nebesa, a kada se pojavi duh i vikne 'Bu!', vi pobjegnete."
Cjelovitost se uvijek želi uspostaviti. Vaše tijelo posjeduje puni raspon tehnika iscjeljivanja. Cjelovitost i iscjeljivanje su blisko povezani (na sanskrtskom jeziku te dvije riječi imaju isti korijen). Što tijelo čini kako bi uspostavilo cjelovitost?
Traži ravnotežu.
Svaka stanica komunicira sa svim ostalim stanicama.
Nijedan dio nije važniji od cjeline.
Odmaranje i rad su usklađeni.
Usred neprestane djelatnosti postoji stabilna osnova (poznata i kao homeostaza).
Svaka stanica se prilagođava promjenama u okolini.
Stres se liječi i dovodi pod kontrolu (bolesti i bolovi su ustvari posljedica stresa).
Na razini ega neprestano se zavaravamo razmišljanjem da možemo biti apsolutno dobri. Nikada više nećemo lagati, varati, biti ljubomorni te postati bijesni ili tjeskobni. Tu namjeru nikada ne možemo ostvariti jer čitavo vrijeme biti dobar je teško, kao i da ste čitavo vrijeme i bilo što drugo. Postoje trenuci kada je posve ispravno i zdravo naljutiti se ili bojati se. Mana pozitivnog razmišljanja je da ne možete imati pozitivan stav čitavo vrijeme. Zdravo je boriti se protiv diktatora, suprotstavljati se ugnjetavanju u svim njegovim oblicima, govoriti korumpiranim moćnicima da griješe i tako dalje.
Život nam predstavlja izazove s mračne strane. Ne moramo demonizirati sjenku; ona je izvor gotovo svakog izazova s kojim se vrijedi suočiti.
Podložni smo iluziji da nas život prisiljava da biramo između dobra i zla. Zapravo, postoji i treća mogućnost, a to je biti cjelovit. S motrišta cjelovitosti vi možete uravnotežiti tamu i svjetlost te im ne morate robovati. Njihov se sukob može pretvoriti u stvaralačku napetost. Dobri dečki moraju nastaviti pobjeđivati, ali loši dečki ne smiju posve izgubiti jer to bi onda bio kraj priče. Svemir bi postao muzej, zauvijek pun fosila i mumija.
Idealno je kada su sile istine, dobrote, ljepote i sklada uvijek jedan korak ispred sila tame. Vaše tijelo uspijeva to učiniti, kao i svemir u cjelini. Ne možemo poreći činjenicu da se životni oblici neprestano razvijaju, kreću se na više razine apstrakcije, kreativnosti, znanja i nadahnuća. Nešto održava ravnotežu, ali laganu prednost daje evoluciji. Duhovnost u mnogim stvarima samo oponaša prirodu. Ako možete laganu prednost dati evoluciji, a ne entropiji i raspadanju, onda ste istinski duhovni ratnik.
Cjelovitost pak znači pronalaženje izvora. Na izvoru ne postoje podjele. Ne morate nadvladati svaki svoj dio koji je okaljan tamom (što bi u svakom slučaju bilo nemoguće). Postanite ono što doista jeste te se od toga trenutka više nećete poistovjećivati s tamom.
Vi živite blizu izvora svijesti kada vrijedi sljedeće:
Spokojni ste.
Nitko vas ne može uznemiriti.
Imate znanje o sebi.
Pokazujete suosjećanje i ne osuđujete.
Sebe vidite kao dio cjeline.
Vi niste u svijetu. Svijet je u vama.
Vaša djela vam spontano koriste.
Vaše želje se lako očituju, bez napetosti i borbe.
Možete činiti velika djela bez vezanosti.
Ne ovisite o ishodu.
Znate se prepustiti.
Stvarnost Boga vam je svuda vidljiva.
Najbolje moguće vrijeme je sadašnjost.
Ljudi su se stoljećima borili protiv sjenke, ali koliko ja znam, ona nikada nije poražena. Oni koji su nadvladali sjenku, nisu se borili protiv nje; oni su je transcendirali. U svakodnevnom životu cijelo vrijeme transcendiramo. Primjerice, kada majka promatra svoje nervozno i zahtjevno dijete, ona ga ne osuđuje na temelju toga. Ona shvaća da je dijete umorno i treba san. Što je ona učinila? Ona je transcendirala razinu problema te je s druge razine pronašla rješenje. Tu vrijedi ona duhovna istina: razina problema nikada nije i razina rješenja.
Mi to instinktivno znamo, ali žalosno smo neuspješni u primjeni. Naše fantazije prisiljavaju nas da otkrijemo koja strana je dobra, a koja je loša – u nadi da će naša pobjeda biti potpuna ako izaberemo pobjedničku stranu. Ali ona nikada nije potpuna. Svaka dilema ima dvije strane. Svaki rat koji se vodi u ime Boga ovisi o iluziji jer druga strana se u istoj mjeri pouzdaje u Boga. (Postoji li vojska sa sloganom: "Pobjeda je naša jer Bog nije na našoj strani"?) Neprijatelji transcendencije su saveznici sjene. Ako se borite na razini problema, niste izabrali transcendirati.
Volio bih da riječ "transcendirati" nije opterećena duhovnim značenjima. Kada shvatite da možete "nadići" svaku situaciju, transcendiranje postaje zemaljski pojam.
Sukob je priroda dvojnosti. Rješavanje sukoba je priroda cjelovitosti. To je prirodno tako. Kada niste samo crni ili bijeli, dobri ili loši, svjetlost ili tama već obje strane istodobno, onda sukob nestaje.
Prvi korak je najvažniji. Otkažite poslušnost dvojnosti. Prestanite označavati, okrivljavati i osuđivati. Odustanite od želje da pokažete svijetu da ste u pravu te da su ostali u krivu. Duhovni učitelji već stoljećima to savjetuju. Sjetite se što piše u Vedama: "Vi niste u svijetu. Svijet je u vama."
Sukob između onoga tko smo i onoga što želimo biti, osnova je ljudske borbe. Ustvari, dvojnost je središnja značajka ljudskog iskustva. Život i smrt, dobro i zlo, nada i očajanje postoje u svakoj osobi istodobno te utječu na svako područje naših života. Ako poznajemo hrabrost, to je zato jer smo također doživjeli strah; ako možemo prepoznati iskrenost, to je zato jer smo se susreli s prevarom. No, ipak, većina nas poriče ili zanemaruje svoju podvojenu prirodu.
Kada ljudi čuju o sjenci, mračnoj strani ljudske prirode, gotovo nitko ne poriče njezino postojanje. Svaki život dotiču srdžba i strah. Večernji dnevnik prikazuje najgoru stranu ljudske prirode, tjedan za tjednom, bez odmora. Ako ćemo biti iskreni, mogli bismo reći da mračni nagoni slobodno lutaju našim umovima prema svojoj volji. Da bismo bili dobra osoba, a to je nešto čemu svatko teži, moramo čitavo vrijeme obuzdavati lošu osobu koja bi mogla sve uništiti.
Ako ne vidite vlastitu sjenku, morate je potražiti. Praćena osjećajem srama, sjenka se skriva u mračnim ulicama, tajnim prolazima i jezovitim tavanima vaše svijesti. Ako imate sjenku, ne znači da imate manu – to znači da ste potpuni. To je teška istina s kojom se treba suočiti. (Jeste li nekim ljudima pokušali reći iskrenu istinu o njima samima, samo da bi vam oni ljutito odgovorili: Nemoj me psihoanalizirati ili nešto slično tome? Ljudi se boje nesvjesnog područja kao i dubina oceana; oboje je mračno i puno skrivenih čudovišta.) Svi mi živimo s olupinama propalih ideja koje su se nekada činile savršenim rješenjima.
Slavni milijarder Warren Buffett govorio je o usponima i padovima ekonomskih ciklusa.
"Mislite li da će doći još jedan mjehur koji će dovesti do ogromne recesije?" upitao ga je novinar.
"Ne mogu to jamčiti", odgovorio je Buffett.
Novinar je klimnuo glavom. "Zašto ne možemo izvući pouku iz zadnje recesije? Pogledajte kamo nas je dovela pohlepa."
Buffett se blago i tajanstveno nasmiješio. "Pohlepa je zabavna neko vrijeme. Ljudi joj ne mogu odoljeti. Iako su ljudska bića jako napredovala, uopće nismo emocionalno zreli. I dalje smo isti."
To su u sažetom obliku sjenka i nevolje koje nosi.
Svjetske duhovne tradicije su većinu svoje energije i misli usmjerile na iste primarne nevolje. Priroda ima svoju mračnu stranu. Uništenje je jedna od značajki prirode. Smrt prekida život. Propadanje smanjuje vitalnost. Zlo je privlačno. Nije ni čudo da se na kraju magla iluzije čini kao jedno zgodno boravište. Ako se izravno suočite sa stvarnošću, mračna strana se čini toliko jakom da je ne možete podnijeti. Međutim, postoji jedna protusila koja je svojom ustrajnošću – i uspješno – nadvladala mračnu stranu. No, mi je ne vidimo zbog olupina propalih rješenja. Magla iluzije nas razdvaja od nje. Nikada to ne biste pomislili, ali usprkos svih prošlih katastrofa i stravičnih prizora na večernjoj televiziji ljudska bića su uvijek imala moć stjecanja mira, oduševljenja i oslobođenja od tame.
Tajna leži u riječi "svijest". Kada ljudi čuju za nju, lica im poprime izraz razočaranja. Svijest je izašla iz mode. O podizanju svijesti slušamo još od pojave feminizma, zajedno s drugim oblicima oslobođenja. Viša svijest je obećanje bezbrojnih duhovnih pokreta. Možda ste skloni svijest baciti na gomilu propalih ideala, jer usprkos naših iskrenih pokušaja da podignemo svoju svijest, sjenka i dalje muči svijet ratom, zločinima i nasiljem, a živote pojedinaca patnjom i strahom.
Prvi korak u borbi protiv sjenke je napuštanje svih zamisli o tome da ćete je pobijediti. Mračna se strana ljudske prirode hrani ratom, borbom i sukobom. Čim počnete pričati o "pobjedi", već ste izgubili. Uvučeni ste u dvojnost dobra i zla. Kada se to dogodi, ništa ne može zaustaviti tu dvojnost. Dobro nema toliku moć da jednom zauvijek pobijedi svoju suprotnost. Znam da je to teško prihvatiti. U našim životima postoje prošla djela kojih se sramimo i koja predstavljaju nagone protiv kojih se borimo. Posvuda smo okruženi neopisivim nasiljem. Rat i zločin uništavaju čitava društva. Ljudi se očajnički mole višoj sili koja bi vratila svjetlost tamo gdje prevladava tama.
Što više potiskujete svoju mračnu stranu, to ćete prije stvoriti osobnost koja isijava dobrotu i svjetlost. (Zbog toga su nakon masovne pucnjave ili drugog stravičnog zločina u vijestima česte izjave iznenađenih susjeda da je počinitelj bio "tako ljubazan čovjek".)
Svi mi imamo osobnost i jako se trudimo obraniti njezino pravo na postojanje. No, ono što smo stvorili je krhko.
Budući da ne znamo kako smo stvorili osobnost koje se toliko očajnički držimo, ona nas može iznenaditi i zapanjiti. Freud je sve iznenadio kada je rekao da osobnost ima skrivenu dimenziju koja je puna nagona i želja koje nam nisu poznate. Nakon što je postao Freudov najpoznatiji učenik, Jung je shvatio da je njegov mentor pogriješio. Nesvjesno područje nije o meni. Ono je o nama. Kada osoba ima nesvjesne nagone i želje, oni izviru iz čitave povijesti čovječanstva. Prema Jungu je svatko od nas povezan s "kolektivnim nesvjesnim", kako je on to nazvao. Zamisao da smo vi i ja stvorili naša odvojena, zasebna jastva je iluzija. Mi crpimo iz ogromnog skladišta svih ljudskih stremljenja, želja i mitova. To zajedničko nesvjesno je i prebivalište sjenke.
Obitelj je prva jedinica ili razina kolektivnog jastva, koju mi vidimo prilično lagano.
Nova istraživanja o društvenoj zarazi su uzbudljiva jer podržavaju ideju da zapravo postoji jedan um koji određuje kako ljudi prihvaćaju modne hitove ili odlučuju oponašati druge, kako udaljene moždane stanice znaju što rade druge moždane stanice, ali i nevjerojatne pojave poput slučaja kada blizanci koji žive udaljeni tisućama kilometara odjednom osjete što se događa drugom blizancu. Te nevidljive poveznice uvode kolektivno nesvjesno u mnoga životna područja. Društvena zaraza je danas zanimljiva jer se svi mi rado pozivamo na istraživanja, a mogućnost da svi mi sudjelujemo u jednom umu, predstavlja izazov religiji, filozofiji i samom smislu života.
Nevidljiva i često zanemarena, ljudska duša je područje puno nejasnoća, proturječja i paradoksa. A tako i treba biti jer svako je iskustvo u životu, koji je očitovanje duše, posljedica suprotnosti. Iskustvo ne postoji ako ne postoje suprotnosti: svjetlost i sjenka; užitak i bol; gore i dolje; natrag i naprijed; vruće i hladno. Da nema te podjele, ne bi bilo očitovanja. Svijest bi bila veliko, ravno polje, poput pustinje. Bili biste svjesni svega, ali ničega posebno.
Da bi bilo očitovanja, potrebne su suprotne energije. Iz toga proizlazi da su izraziti neprijatelji također i saveznici. Primjerice, Osama bin Laden i George Bush su stvorili jedan drugoga. Na površini su bili neprijatelji, ali ispod površine su bili saveznici. To je općenito načelo. Vaši neprijatelji su vam potrebni da biste bili oni tko ste. Jung je imao hrabrosti shvatiti da svatko od nas treba mračnu stranu da bismo bili ono što jesmo. Ustvari, ljudska vrsta se razvila na temelju kolektivnog nesvjesnog, prenoseći svako novo otkriće na nevidljivi način. To su prvenstveno otkrića o jastvu.
Stoga je važno shvatiti da su sjenku stvorili ljudi. Ona je nastala u kolektivnom nesvjesnom. Mržnja prema neprijatelju (jučer su to bili komunisti, a danas teroristi) nije mana ljudske prirode. Vi i ja smo naslijedili osjećaj neprijateljstva. On dolazi iz sjenke, čije sadržaje su stvorili ljudi. Sjenka postavlja jedan model "njih", odnosno ljudi koji su različiti od "nas". "Oni" nam žele nauditi i oduzeti nam ono što cijenimo. Za razliku od nas oni nemaju sve ljudske osobine. Mi imamo pravo boriti se protiv njih, čak ih i uništiti. Taj nevidljivi model, koji oblikuje umove mnogih ljudi, predstavlja bit arhetipa sjenke.
Ljudska bića su svjesno stvorila ogromne civilizacije kao pozornicu svoje vlastite evolucije. Međutim, na nesvjesnoj razini nagomilali smo povijest koja daleko nadmašuje iskustvo bilo koje pojedine osobe ili razdoblja.
Gdje je sjenka nastala? Nagon za izdvajanjem je stvorio suprotnost – i rat – između svjetlosti i tame. Kada podjela poprimi svojstva patologije, ona se očituje kao sjenkin bijes, strah, zavist i neprijateljstvo. Zato se ljudska duša istodobno osjeća božansko i vražje, sveto i prokleto, kao svetica i kao grješnica. U istočnjačkoj duhovnoj tradiciji postoji izreka da grješnik i svetac samo izmjenjuju pisma. Grješnik ima budućnost, a svetac ima prošlost u kojoj su njihove uloge izmijenjene. Zabranjena požuda i bezuvjetna ljubav su dvije strane istog novčića. Novčić mora imati i lice i naličje, a električni tok mora imati pozitivni i negativni pol.
Kao i elektricitet život nema svoj tok ako jedan pol ne šalje struju drugom. Jednom kada ovo razumijete, odmah ćete shvatiti da je posjedovanje sjenke normalno. Sjenka je nagon za podjelom. Međutim, božanski nagon traži jedinstvo. Mogućnost stvaranja sjenke se do sada pokazala neodoljivom. Sjenka nam je dala jastvo koje smatramo ljudskim, ono poznato "ja" koje može biti i dobro i loše. Tu zapravo nema nikakve tajne. Istinski tajanstveno jastvo se pokazuje kada se upitamo može li se moć stvaranja iskoristiti za nešto novo: jedinstvo umjesto podjele.
Podjele nas zadivljuju. Ego je poveo ljudska bića na divlju vožnju kroz blaženstvo i tragediju. Naša se duša – to mjesto proturječja, paradoksa i podijeljenosti – neprestano bori između dva nagona, božanskog i vražjeg. Ne vidimo razlog zbog kojeg bismo se trebali odreći jednog u korist drugog. Potajno volimo svoje zločeste dečke i zločeste djevojke. Ako nekom kažete da je "sav vražji", dajete mu kompliment.
Međutim, s drukčijeg stajališta – lutali smo u magli iluzije. Umjesto da koristimo svoju moć da bismo stvorili bilo koje jastvo koje želimo, pasivno smo naslijedili jedno podijeljeno jastvo, sa svom bijedom i sukobima koje nosi sa sobom. Jednom kada odlučite da će "ja, mene i moje" biti način na koji određujete sebe, ne možete izbjeći opasnostima podjela. Ne možete imati Boga bez Sotone.
Da biste doživjeli holističku promjenu, morate djelovati s razine holističkog stvaranja. Postoji jedna zapanjujuća vježba koja daje naznaku o tome kako bi to moglo djelovati. Zatvorite svoje oči i zamislite jedno živo vizualno iskustvo, poput zalaska sunca ili visokog planinskog vrha. Slika može biti bilo koja, dok god je vidite živo i s mnogo detalja. Sada zamislite okus koji obožavate, poput bogatog okusa čokolade ili kave. Uđite duboko u taj osjet sve dok doista ne osjetite sam okus. Zatim krenite na zvuk koji volite, poput vaše omiljene glazbe. Zatim na raskošnu tkaninu, poput baršuna, a na kraju i na opojni miris, poput ruže ili ljiljana.
Nakon što ste sa svih pet osjetila zamislili ta živa iskustva, otvorite svoje oči. Zadivit će vas ono što ćete vidjeti. Obični svijet je postao nevjerojatno živ. Boje su blistavije. U zraku se osjeti neka vibracija. Svatko može osjetiti tu čudesnu promjenu. To dokazuje da i ako samo malo pojačate doživljaje u svojem unutrašnjem svijetu, oni će se spontano pojačati i u vašem vanjskom svijetu. To je nagovještaj jedne od najvećih duhovnih tajni, a to je moć trenutačne promjene stvarnosti. Ta moć nije dostupna u površnom životu te se ljudi zato osjećaju robovima svojih vanjskih okolnosti.
Upravo iz tog razloga Jung je to nazvao kolektivnim nesvjesnim, a ne kolektivnim svjesnim. Ljudi su zajednički stvorili svijet, iako nisu znali da se to događa. Sada slijede osnovni sastojci tog stvaranja svijeta, tog kolektivnog nesvjesnog. Uočite kako se oni kreću sve dublje i dublje, krenuvši od prvog, koji se čini prilično bezazlenim, do posljednjeg, koji je iznimno samodestruktivan:
Tajnovitost: Naučili smo skrivati svoje osnovne nagone i želje.
Krivnja i sram: Kada smo sakrili osnovne nagone i želje, osjećali smo se loše.
Osuđivanje: Sve što je bilo loše, postalo je pogrješno.
Okrivljavanje: Željeli smo znati tko je odgovoran za bol koju smo osjećali.
Projekcija: Stvorili smo prikladno žrtveno janje, bilo u obliku mrskog neprijatelja ili nevidljive demonske sile.
Podjela: Svojski smo se potrudili izgurati tu demonsku silu iz nas. Neprijatelji su bili "oni ostali", kojih smo se morali čuvati i boriti se protiv njih.
Borba: Projekcija nije mogla trajno ukloniti bol pa je nastalo neprekidno stanje rata unutrašnjeg protiv vanjskog.
Poznati indijski duhovni učitelj J. Krishnamurti jednom je držao predavanje na kojem je netko od slušatelja ustao i postavio mu pitanje: "Želim svjetski mir. Prezirem rat. Što mogu učiniti da bih donio mir?"
"Prestani biti uzrok rata", Krishnamurti je odgovorio.
Osoba koja je postavila pitanje bila je zatečena. "Ja ne podržavam rat. Ja samo želim mir."
Krishnamurti je odmahnuo glavom. "U tebi se nalazi uzrok svakog rata. Tvoje nasilje, koje skrivaš i poričeš, vodi do svih ratova – od rata u tvojoj kući do rata protiv ostalih članova društva ili ratova između naroda."
Njegov odgovor nam nije ugodan, ali mislim da je istinit. Vedski rišiji (oni koji vide) su rekli: "Vi niste u svijetu. Svijet je u vama."
Svoje osobnosti gradimo na jedinstvene načine. Neki ljudi koriste strah kao poticaj za svladavanje izazova; drugi ga koriste kako bi se osjećali ovisnima ili kao žrtve. Neki koriste bijes kako bi vladali svima u svojoj blizini; drugi se boje bijesa i nikad ga ne pokazuju. Vaš osjećaj jastva i osjećaj vlastite vrijednosti vezani su uz svaki osjećaj koji imate.
Svaki osjećaj je na neki način vrijedan. Međutim, ako osuđujete sebe, svaki osjećaj može biti štetan. Ljubav je uništila mnoge živote ako je bila nepravilno usmjerena, izopačena ili odbijena. "Samo sam pokušao pomoći" zvuči kao pozitivna izjava kojom se izražava briga, ali koliko često ona prikriva nepoželjno uplitanje? Vi možete oblikovati pozitivnu sliku o sebi kada god to poželite. Brojni ljudi to žele, a brojni stručnjaci nam govore kako. Međutim, ako vaši osjećaji negativno utječu na vas, nećete moći stvoriti jastvo koje želite. Teško ćete se osjećati dobro ako osnovne emocije poput bijesa ili straha upravljaju vama. Pa, što onda trebate učiniti? Poricanje i potiskivanje ne djeluju, kao ni davanje slobode negativnim emocijama.
Jako cijenim suosjećanje. Ako se možete pogledati i reći: "U redu je. Razumijem", već ste postigli dvije stvari. Više ne osuđujete svoje osjećaje te si dajete dozvolu da budete ono što jeste. Suosjećanje je osjećaj koji uglavnom usmjeravamo prema van. Često ga zaboravimo pokazati sebi. Jednom prilikom Deepak Chopra je razgovarao s jednom mladom ženom koja mu se obratila s pitanjem.
""Cijelo vrijeme slušam druge ljude", rekla je. "Pitam se, može li pokazivanje suosjećanja i razumijevanja otići u krajnost?"
Zatražio sam je da mi opiše što se događa kada sluša druge ljude.
"Čudno je to", rekla je. "Ujutro slušam članove svoje obitelji i suosjećam. Takva sam od djetinjstva. Na poslu mi ljudi pričaju o svojim nevoljama jer znaju da ću pokazati suosjećanje. U posljednje vrijeme mi čak i potpuni neznanci prilaze na ulici i iznenada mi počinju pričati o svojim nevoljama. Slušam svakakve priče."
"I uvijek izdvajate svoje vrijeme da biste pokazali suosjećanje?" upitao sam. Ona je potvrdila.
"Ne mislim da tako sebi nanosite štetu", rekao sam. Njoj je laknulo. "Ustvari," rekao sam, "mislim da ste iznimna osoba, a da to niti ne znate. Zahvalan sam da postojite."
To nije očekivala te joj je bilo malo neugodno. Nema mnogo ljudi koji mogu reći da je njihov glavni problem višak suosjećanja za druge.
"No, postoje i zamke", rekao sam joj. "Riječ 'suosjećanje' je nastala iz latinskog izraza koji je značio 'patiti s nekim'. U tom smislu morate postaviti granicu. Vaše suosjećanje je štetno ako vas iscrpljuje. Ono vas ne smije svladati niti se smijete osjećati loše kao i osoba s kojom suosjećate", rekao sam."
Ako je ispravno, suosjećanje je jednako vrijedno za osobu koja suosjeća kao i osobu koja prima suosjećanje. Cjelovitost pobjeđuje sjenku tako što je upija u sebe. Zlo i pogrješke više nisu izdvojeni. Uništenje ekosustava primjer je kako se loše ponašanje može poricati i skrivati od pogleda. Međutim, kako se stavovi mijenjaju, tako smo otkrili da je sve u ekosustavu potpuno međusobno povezano. Svačije ponašanje utječe na sve ostale. Nijedan dio planeta nije izoliran, odnosno imun na ekološku štetu koja se čini drugim dijelovima. Cjelovitost mijenja vaše čitavo motrište.
Sada proširite riječ "ekosustav" u širi kontekst. Cjelovitost se mora proširiti kako bi obuhvatila zakone koji upravljaju populacijom, društvenu borbu oko globalnog zagrijavanja, osobne stavove o recikliranju te, na kraju, i poimanje onoga što nas usrećuje. Možemo li i dalje biti sretni s načinom života koji polako uništava prirodni svijet? Ekosustav obuhvaća sve što biste uopće mogli zamisliti. On je mreža odnosa u kojima svi mi postojimo. Ako mrežu odnosa shvaćate kao jedno nevidljivo mjesto koje sve obuhvaća, počet ćete uočavati cjelovitost tamo gdje ste jednom vidjeli podjele.
U trenutnoj raspravi oko okoliša moguća su dva puta. Možemo nastaviti poricati problem ili se možemo suočiti s njim. Prvi put je lažno rješenje jer on ne rješava skriveni strah i krivnju zbog uništenja okoliša i budućih katastrofa. Drugi put uklanja strah i krivnju na jedini vjerodostojan način: rješavanjem problema koji vodi do tih emocija. Isto vrijedi i za sjenku. Rješavanje problema zahtijeva jedan holistički pristup. Poricanje je lažno rješenje.
Ako uočite i prihvatite svoju sjenku, taj čin je blagotvoran, jer je i čitav život blagotvoran – odnosno, život postoji da bi se održavao. Ako zaglavimo u drami o dobru protiv zla, namećemo svoje vlastito, ograničeno gledište. Na posljetku, čak i kada netko čini nasilni zločin ili ide u rat ili zlostavlja drugu osobu, stanice i organi zločinca ne prestaju funkcionirati. Tijelo pristaje uz život, bez obzira koliko je um zbunjen i sukobljen.
No, holističko gledište daje i dublje, intuitivno znanje. Shvaćate zašto su stvari takve kakve jesu. Često ljudi kažu: "Sve se događa s nekim razlogom." Međutim, ako ih upitate koji je to razlog, oni obično ne znaju odgovor. Um uzaludno nastoji pronaći objašnjenja koja se temelje na uzroku i posljedici. To nastojanje nas vodi do čudnih špekulacija: Jednom sam prevario suprugu i ovaj bankrot mi je osveta. Bio sam ispunjen bijesom i zato sada imam rak. Ljudi su prestali vjerovati u Božje zapovijedi i zato je uragan opustošio grad. Čak i ako ne povezujete stvari na taj mračni način, vjerojatno i dalje imate neka slična praznovjerja jer ih svi mi imamo. Nisu nas naučili drukčije tumačiti nevidljivo djelovanje stvarnosti.
Ova knjiga predlaže drugi put. Je li moguće da se sve što postoji, uklapa u neki jedinstveni okvir? Taj okvir kaže da je čitav svemir načinjen od svijesti. Najveći su događaji, poput rođenja i smrti galaksija, povezani s najmanjima, koji se događaju na razini subatomskih čestica. Sve je dio jedne svijesti, koja je beskonačna, sveobuhvatna, svemoguća i sveznajuća. Ona se očituje u bezbroj oblika. Promatrani kroz pet osjetila, neki od tih oblika se ne čine svjesnima.
Zvuči čudno reći da su kamen na Mount Everestu ili kap kiše koja pada u Brazilu svjesni. Međutim, za svjesnost nije potrebno posjedovati mozak. Kamen i kap kiše nemaju misli niti osjećaje (bar koliko znamo – dobro je biti slobodouman prema nečem nepoznatom). Stoga se ne osjećamo blisko povezani s "nesvjesnim" životom oko nas.
Ako smatramo da smo odvojeni od predmeta i nižih bića, kao što ih nazivamo, izmiče nam nešto ogromno. Postoje načela koja obuhvaćaju sve stvari. Ako pogledate stanicu u vašem tijelu i elektron koji juri svemirskom tamom, na nevidljivoj razini uočit ćete sličnosti:
Svaki pokret je usklađen sa svakim drugim pokretom.
Između svih dijelova cjeline postoji izmjena podataka.
Komunikacija je trenutačna.
Energija se pretvara u bezbrojne oblike, ali nikad se ne gubi.
Evolucija s vremenom stvara sve složenije oblike.
Svijest se širi kako oblici postaju složeniji.
Osnovni ne znači primitivan. To je pogrješka koja nastaje kada se previše ponosimo ljudskim razumom. Svijest koja se nalazi posvuda ne može se izraziti riječima; ona daleko nadilazi ljudski um. Ako napravimo popis stvari koje nam dolaze iz određenog tajnovitog izvora, koji duboko doživljavamo bez riječi, začudit ćemo se kako itko sumnja u postojanje tog nevidljivog svijeta. Evo kratkog popisa:
ljubav
stvaralaštvo
osjećaj da ste živi
ljepota
nadahnuće
intuicija
snovi
vizije
stremljenje
zadovoljstvo
osjećaj pripadanja
strahopoštovanje, divljenje
ekstaza, blaženstvo
osjećaj za božansko.
Život koji bi bio ispunjen tim nevidljivim vrlinama, značio bi jedan novi način bivanja. Nitko ne bi svojevoljno odbio čuđenje, kreativnost, ljubav i sve ostalo. Ipak, milijuni ljudi to čine. Oni doživljavaju blaženstvo i ispunjenje u malim količinama koje brzo blijede. Ne mogu se odmaknuti od sjene, koja svojim oštrim zubima i kandžama štiti bogatstva nesvjesnog. Jednom je jedan guru rekao svojim slušateljima: "Pokazao sam vam vrata nebesa, a kada se pojavi duh i vikne 'Bu!', vi pobjegnete."
Cjelovitost se uvijek želi uspostaviti. Vaše tijelo posjeduje puni raspon tehnika iscjeljivanja. Cjelovitost i iscjeljivanje su blisko povezani (na sanskrtskom jeziku te dvije riječi imaju isti korijen). Što tijelo čini kako bi uspostavilo cjelovitost?
Traži ravnotežu.
Svaka stanica komunicira sa svim ostalim stanicama.
Nijedan dio nije važniji od cjeline.
Odmaranje i rad su usklađeni.
Usred neprestane djelatnosti postoji stabilna osnova (poznata i kao homeostaza).
Svaka stanica se prilagođava promjenama u okolini.
Stres se liječi i dovodi pod kontrolu (bolesti i bolovi su ustvari posljedica stresa).
Na razini ega neprestano se zavaravamo razmišljanjem da možemo biti apsolutno dobri. Nikada više nećemo lagati, varati, biti ljubomorni te postati bijesni ili tjeskobni. Tu namjeru nikada ne možemo ostvariti jer čitavo vrijeme biti dobar je teško, kao i da ste čitavo vrijeme i bilo što drugo. Postoje trenuci kada je posve ispravno i zdravo naljutiti se ili bojati se. Mana pozitivnog razmišljanja je da ne možete imati pozitivan stav čitavo vrijeme. Zdravo je boriti se protiv diktatora, suprotstavljati se ugnjetavanju u svim njegovim oblicima, govoriti korumpiranim moćnicima da griješe i tako dalje.
Život nam predstavlja izazove s mračne strane. Ne moramo demonizirati sjenku; ona je izvor gotovo svakog izazova s kojim se vrijedi suočiti.
Podložni smo iluziji da nas život prisiljava da biramo između dobra i zla. Zapravo, postoji i treća mogućnost, a to je biti cjelovit. S motrišta cjelovitosti vi možete uravnotežiti tamu i svjetlost te im ne morate robovati. Njihov se sukob može pretvoriti u stvaralačku napetost. Dobri dečki moraju nastaviti pobjeđivati, ali loši dečki ne smiju posve izgubiti jer to bi onda bio kraj priče. Svemir bi postao muzej, zauvijek pun fosila i mumija.
Idealno je kada su sile istine, dobrote, ljepote i sklada uvijek jedan korak ispred sila tame. Vaše tijelo uspijeva to učiniti, kao i svemir u cjelini. Ne možemo poreći činjenicu da se životni oblici neprestano razvijaju, kreću se na više razine apstrakcije, kreativnosti, znanja i nadahnuća. Nešto održava ravnotežu, ali laganu prednost daje evoluciji. Duhovnost u mnogim stvarima samo oponaša prirodu. Ako možete laganu prednost dati evoluciji, a ne entropiji i raspadanju, onda ste istinski duhovni ratnik.
Cjelovitost pak znači pronalaženje izvora. Na izvoru ne postoje podjele. Ne morate nadvladati svaki svoj dio koji je okaljan tamom (što bi u svakom slučaju bilo nemoguće). Postanite ono što doista jeste te se od toga trenutka više nećete poistovjećivati s tamom.
Vi živite blizu izvora svijesti kada vrijedi sljedeće:
Spokojni ste.
Nitko vas ne može uznemiriti.
Imate znanje o sebi.
Pokazujete suosjećanje i ne osuđujete.
Sebe vidite kao dio cjeline.
Vi niste u svijetu. Svijet je u vama.
Vaša djela vam spontano koriste.
Vaše želje se lako očituju, bez napetosti i borbe.
Možete činiti velika djela bez vezanosti.
Ne ovisite o ishodu.
Znate se prepustiti.
Stvarnost Boga vam je svuda vidljiva.
Najbolje moguće vrijeme je sadašnjost.
Ljudi su se stoljećima borili protiv sjenke, ali koliko ja znam, ona nikada nije poražena. Oni koji su nadvladali sjenku, nisu se borili protiv nje; oni su je transcendirali. U svakodnevnom životu cijelo vrijeme transcendiramo. Primjerice, kada majka promatra svoje nervozno i zahtjevno dijete, ona ga ne osuđuje na temelju toga. Ona shvaća da je dijete umorno i treba san. Što je ona učinila? Ona je transcendirala razinu problema te je s druge razine pronašla rješenje. Tu vrijedi ona duhovna istina: razina problema nikada nije i razina rješenja.
Mi to instinktivno znamo, ali žalosno smo neuspješni u primjeni. Naše fantazije prisiljavaju nas da otkrijemo koja strana je dobra, a koja je loša – u nadi da će naša pobjeda biti potpuna ako izaberemo pobjedničku stranu. Ali ona nikada nije potpuna. Svaka dilema ima dvije strane. Svaki rat koji se vodi u ime Boga ovisi o iluziji jer druga strana se u istoj mjeri pouzdaje u Boga. (Postoji li vojska sa sloganom: "Pobjeda je naša jer Bog nije na našoj strani"?) Neprijatelji transcendencije su saveznici sjene. Ako se borite na razini problema, niste izabrali transcendirati.
Volio bih da riječ "transcendirati" nije opterećena duhovnim značenjima. Kada shvatite da možete "nadići" svaku situaciju, transcendiranje postaje zemaljski pojam.
Sukob je priroda dvojnosti. Rješavanje sukoba je priroda cjelovitosti. To je prirodno tako. Kada niste samo crni ili bijeli, dobri ili loši, svjetlost ili tama već obje strane istodobno, onda sukob nestaje.
Prvi korak je najvažniji. Otkažite poslušnost dvojnosti. Prestanite označavati, okrivljavati i osuđivati. Odustanite od želje da pokažete svijetu da ste u pravu te da su ostali u krivu. Duhovni učitelji već stoljećima to savjetuju. Sjetite se što piše u Vedama: "Vi niste u svijetu. Svijet je u vama."
