U djetinstvu sam na Ameriku gledao kao na obećanu zemlju. Amerika je bila zemlja bogatstva, obilja, slobode i svih mogućnosti. Za mnoge to je još uvijek tako. U Americi (i onome što predstavlja) gledaju primjer za druge zemlje. Vodstvo i uzor kojeg moramo slijediti. Više ne dijelim takvo mišljenje. Štoviše, u ovom trenutku osjećam odbojnost i zabrinutost zbog uloge koju Amerika igra u našoj sudbini i budućnosti.
Upravo je završio nesretni sastanak G8 u Ženevi. Osim silnih nemira, povrijeđenih i ubijenih prosvjednika protiv globalizacije, na tom je sastanku Amerika potvrdila svoju odlučnost da ne ratificira sporazum iz Kyota o smanjenju stakleničkih plinova. Sjećam se što je američki predsjednik G. Bush rekao komentirajući prvo odbijanje tog sporazuma: “Nećemo potpisati taj sporazum je Amerika ne može mijenjati svoj način života.”.
Amerikanci čine 4 posto svjetske populacije, ali su najjača (i zapravo jedina) sila na svijetu. Kao takvi ispuštaju u atmosferu 25% štetnih plinova koji povećavaju učinak staklenika, pridonose globalnom zatopljenju, ozonskim rupama i tko zna čemu sve još.
Naša majka Zemlja se guši i umire od naših otpadaka. S njom se i Zelena Tara guši u suzama koje prolijeva zbog ljudske gluposti. Cijeli svijet vidi tu bolest i čuje Tarin plač. Iako sporo i s oklijevanjem, 96% ljudi je spremno učiniti nešto da smanje štetni učinak ljudi na prirodni okoliš. Međutim, onih moćnih 4% to ne žele. Točnije, onih moćnih 4% nisu zainteresirani jer su dopustili da bude izabran čovjek koji za ekologiju uopće ne mari.
Ne razumiju oni, a možda ni većina ljudi danas, u kakvoj smo opasnosti i što su nam prioriteti. Gledamo svoja posla. Brinemo se za egzistenciju, a poneki od nas i za duhovni razvoj. Politički status i ekonomija važniji su nam od životnih pitanja kojma bismo morali posvetiti većinu svog vremena. Naravno, ako želimo preživjeti.
Bushova izjava me podsjeća na jednog mog rođaka. Bio je star pedeset dvije godine kad su počeli problemi sa zdravljem. Iskašljavanje, bol u plućima, teško gutanje, a još k tome i problemi sa srcem. Pušio je od mladosti. Posjeta liječniku završila je čvrstom preporukom da promijeni prehrambene navike, smanji stres i prije svega, prestane pušiti. A on je hladno izrekao Bushovu rečenicu: “Neću to učiniti jer ne mogu mijenjati svoj način života.” Umro je tri godine kasnije od raka dušnika u velikim bolovima.
Iako je odbacivši svoj život zbog nesposobnosti da se promijeni iza sebe ostavio tugu, moj rođak za sobom u smrt nije povukao nikoga. Bush i Amerikanci hoće. Povući će sve nas.
No, što mi možemo učiniti u svezi toga? Na izgled ništa ili vrlo malo. Međutim, duboko u srcu znam da su ljudi međusobno povezani na mnogo načina. Naš duh, naš um i naša svijest nisu zarobljeni u ograničenom prostoru iako se to nama tako čini. Svaka naša misao ima utjecaj na cijeli svemir. Mali doduše, ali ipak utjecaj. Ako mnogo ljudi promijeni način razmišljanja i način života, to će osjetiti svi, pa čak i onih 4 % moćnih i opasnih Amerikanaca. Amerika je možda daleko u fizičkom smislu, ali nam je vrlo blizu na razini duha.
Ono što vam želim reći je da svatko od nas djeluje na svemir oko sebe. Iako političke igre i velike odluke moramo ostaviti velikim igračima, nije svejedno što mislimo, što znamo i što radimo u svom životu.
Drugim riječima, predlažem vam da u svom životu odbacite Busha i njegovu katastrofalnu izjavu o tome kako se način života ne može mijenjati. Sve se može promijeniti. Posebice ako o tome ovisi naša budućnost. Najprije promijenite stav o tome i prihvatite istinu da ništa nije nepromjenjivo. Pred nama su beskonačni izbori. Možemo živjeti kako želimo i odaberemo. Nema ograničenja. Kad budete čvrsti u novom stavu koji pred vama otvara sve mogućnosti, izaberite one dobre. Izaberite život, evoluciju i napredak. Kad drugi ljudi vide što ste učinili, poželjet će to učiniti i oni. A vašu će promjenu osjetiti čak i oni koji nikad nisu za vas čuli. Jer, ne zaboravite, na razini duha, svi smo povezani. Ako takvu promjenu učini mnogo ljudi, uskoro će se i trenutno nazadna Amerika trgnuti i ponovo se priključiti naprednom i razvijenom svijetu.
Adrian
