Dvostruka Duga

"Znate, imali ste pravo!" uzbuđeno će osoba na drugoj strani telefonske žice.
"Da?" odgovaram oklijevajući jer otprilike znam što slijedi.
 "Da! Rekli ste mi da postoji mogućnost za prometnu nesreću ovog mjeseca i, doista, prije nekoliko dana se to dogodilo!"
 "Ah", tužno progovaram ni ne pokušavajući objasniti kako je takvo "pogađanje" budućih događaja izvorom noćne more za svakog dobrog đjotišija. Umjesto toga samo dodajem: "Bilo bi mi mnogo draže da smo tu nesreću mogli izbjeći."
Ako se tako osjećam kad predvidim negativne događaje za pojedinca i oni se ostvare ZATO ŠTO OSOBA NIJE UČINILA NIŠTA DA IH SPRIJEČI, možete misliti kako se osjećam sada kad su se moja predviđanja za svijet obistinila, a SVIJET NIJE UČINIO NIŠTA DA IH SPRIJEČI?
Prošle godine, kad sam sastavljao analizu za 2001. upozorio sam na deveti mjesec kao iznimno krizan. Napisao sam kako se iskre napetosti mogu pretvoriti u sukob i tragediju. Utvrdio sam kako je sredina devetog mjeseca najgora, pa smo upravo zbog toga skup Dupinov san održali baš tada, u želji da barem malo smanjimo napetost u kolektivnoj svijesti. Nismo uspjeli.
Ameriku su napali teroristi, a u prošlom broju Zelene Tare vođen nekom unutarnjom slutnjom, pisao sam o Americi i nevoljkosti njenog predsjednika da "promijeni način života" zbog "nevažnih" stvari kao što su ozonske rupe. A sada? Sada će Bush i Amerikanci zbog terorista promijeniti način života (i to ne samo svoj!) iz korijena. Dakle, može se to! Nema sumnje da se može. Promjene su uvijek moguće. Ali, kako je to lijepo govorio i na primjeru pokazao Šani u Veličanstvenom Saturnu, ako nećemo milom, ići će silom.
I što sad? Što će se događati dalje? Ako me pitate za predviđanje, evo vam ga: svijet će se naći u teškoj situaciji, vjerojatno u globalnom ratu, negdje oko petog mjeseca sljedeće godine. Tada dolazi još jedna kriza, a s obzirom na trenutno stanje, perspektiva nije blistava.
Međutim, ja prakticiram đjotiš, vedsku astrologiju, a to znači da vjerujem u svjetlo. A to opet znači da vjerujem u mogućnost promjene.
Ipak, možda mi je u ovom trenutku po prvi puta žao što me ne sluša više ljudi. A također mi je žao što od onih koji slušaju malobrojni čuju. Poziv na skup u Lošinju primilo je prema našoj evidenciji više od 5000 ljudi. Poziv s obrazloženjem da se radi o plemenitoj namjeri, ali i važnoj preventivnoj mjeri za mir u svijetu. Od tih tisuća došlo nas je malo više od stotinu. Dovoljno? Razmislite.
Sada, u svjetlu svega rečenog, u svjetlu znanja koje vjerojatno jedino može promijeniti svijet, pozivam vas na Skup, zapravo skupove koji će se održavati u petom mjesecu sljedeće godine.
Molim vas, razmislite o prošlim događajima. Razmislite o vrijednosti i svrsi duhovnog znanja. Događaj u Americi, njegova predvidljivost, a još više nedostatak prave akcije da se on spriječi, pokazuju da smo došli do kraja svojih izbora. Izbora više nema. Ili ćemo učiniti sve da se okrenemo unutarnjem svjetlu i neutraliziramo negativne tendencije, ili ćemo nestati. Naši mali individualni problemi više nisu važni.
Govorim vam to sada, nakon što u devetom mjesecu ni jedna (barem koliko je meni poznato) svjetska duhovna organizacija nije organizirala ništa. Zar je moguće da nitko osim nas nije "vidio" što se sprema? Pa, izgleda da je, na žalost, tako.
Izvucite pouku iz toga. Shvatite da je vrijeme na izmaku. Ništa što vam sada izgleda tako važno neće biti važno ako se svijet nastavi kretati u tom smjeru.
Razmislite. Molim vas.