U trenucima kada pišem ovaj članak, mirisni je mjesec lipanj. U lipnju cvjetaju brojne lipe u mojoj Ulici lipa, njihov opojni i slatkasti miris povremeno mi doleti kroz otvoren prozor. Neke lipe pod mojim prozorom krhke su i mlade, ali vjerujem da će izrasti u pravo, snažno drveće. Vjerujem u to, iako nemilosrdni tinejdžeri uporno trgaju njihove grane.
U lipnju su livade i proplanci puni ivančica, nježnih tratinčica i bijelih cvjetova bazge. Zelenilo prirode je na vrhuncu, baš kao i Sunce koje nas grije s najviše točke neba. Parkovi i ulice pune su ljudi koje toplo Sunce mami na izlazak iz svojih domova. Toplina ljeta poziva nas na otvaranje, na igranje, budeći u nama brojne emocije i osobine. Jedno od takvih osobina je povjerenje koje, ako ga imamo, može biti snažno poput vrućih ljetnih dana. Kad pogledamo ljepotu nadolazećeg ljeta, teško je biti pesimista, iako nam misli bez obzira na prirodne ritmove mogu biti opterećene obavezama, strahovima, zabrinutošću. Cijeli svijet nam zbog toga može izgledati pomalo bezbojan i siv. Zato vas pozivam da zajedno pronađemo jednu lijepu boju ljeta, prigrlimo njenu srdačnost, da povjerenje zadobije našu pažnju i puni sjaj.
Kad je povjerenje u pitanju trebalo bi razmisliti koliko se lako ili teško otvaramo životu i ljudima. Razmišljanja, pitanja i dileme, poput sljedećih, spontano se počnu nadovezivati jedno na drugo: da li lako pokloniti povjerenje drugima? Ili je bolje biti oprezan i na distanci? Koliko puta su vas iznevjerili prijatelji, kolege, partneri? Da li ste se zbog lošeg iskustva povukli u sebe i predbacivali si da ste naivni? Koliko ljudi poznajete, a da u njih imate puno povjerenje? Da li je tako gledati na život mudro? Da li se može za vas reći da ste osoba od povjerenja? Je li povjerenje, kao osobina, kratkog vijeka? Imate li povjerenje u sebe?
Uzmimo za primjer male bebe. Ako u naručju držite novorođenče, to maleno biće je potpuno ovisno o vašoj pažnji i brizi, te ćete već u vrlo ranoj dobi ako mu pružate ono što mu je potrebno, uskoro biti nagrađeni prvim bezubim i najslađim smiješkom kojim dijete izražava zadovoljstvo. Žene kad rode djecu sa znatiželjom i iščekivanjem prate svoje bebe ne bi li u prvom mjesecu života ugledale taj divan smiješak, a na kojem se poslije gradi odnos povjerenja i ljubavi. Stručnjaci za male bebe kažu da je u prvom mjesecu života osmijeh više refleks nego reakcija na okolinu, ali mislim da im to ni jedna mama ne vjeruje.
Dijete je u prvim mjesecima, dok se prilagođava na život van majčine utrobe, izuzetno osjetljivog živčanog sustava. Ako mu se približi napeta i nervozna osoba ili osoba sa strahovima, dijete će reagirati nelagodom kroz glasno plakanje. Smirenost ili napetost bebe često je poput vašeg odraza u ogledalu. Iako je moguće da djeca već u toj ranoj dobi pokazuju različitu razinu povjerljivosti ili nepovjerljivosti. Ali u pravilu na nježnost odvraćaju smirenošću, na napetost nepovjerenjem kroz jaki plač. Neke bebe su u početku smirenije, dok druge plačljivije, što ovisi djelomično o genetskim predispozicijama, a djelomice o stavu roditelja.
Tako je i s odraslima, ali je to na daleko grubljim razinama; ako jedna strana instinktivno reagira uplašeno, lako se stvori nepovjerenje u odnosima.
Nevjerni Toma
Svi vjerojatno znate ljude koji otužni i nepovjerljivi žive, hodaju našim svijetom. Na licu im se ocrtavaju traume, napeti su i ukočeni iako duboko u sebi zbog toga pate. Dovoljna je bezazlena sitnica da se osjete napadnutima. Oni su toliko razočarani u život da nemaju snage za nove početke, nego ostaju živjeti u svojim uvjerenjima i obrascima koji im samo štete. Moguće je da su ti ljudi prošli više teških događaja od ostalih, a postoji mogućnost da su osjetljiviji na životne teškoće, pa ih teže podnose. Možda ste im pokušali pomoći, ali kako kad oni nikome ne vjeruju? Ne preostaje vam drugo nego da bespomoćno dignete ruke od njih. Želja za boljim životom treba doći iznutra, potaknuta od njih samih.
Nepovjerenje ostavlja tragove, vrlo često se događa da se takvi negativni stavovi s vremenom materijaliziraju u razne bolesti, a družeći se s nepovjerenjem oni ne dozvoljavaju i ne pružaju šansu životu da ih usreći, te skrene na bolji put.
Vjerojatno smo svi povremeno poput nevjernog Tome, potrebno nam je da vidimo i opipamo da bi vjerovali, treba nam materijalni dokaz naše vjere. No, ponekad se stvore okolnosti koji traže jaku vjeru, a da nema dokaza za nju. Tada ju je dobro potražiti u povjerenju u višu silu. Inače nam se život lako pretvori u vlastita loša proročanstva ili kako kaže poznata izreka: «Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, sve čega se bojah." (Job 3:25)
Što nam sve treba da bi ostvarili povjerenje?
Povjerenje najopćenitije gledano znači da vjerujete u napredak onoga do čega vam je stalo u životu. Znači, potrebna vam je vjera i ljubav, a čak i oko toga je potrebno potruditi se koliko god u prvi mah izgledalo sve lagano i jednostavno.
Povjerenje je usko povezano s optimizmom i vedrim pristupom prema životu. Povezano je sa zaigranošću, čuđenjem životu, sa nadom. Ako tome pridodamo mudrost koju donose godine, rezultat može biti divan! Ohrabrujuće je to što svoje misli možemo mijenjati jer smo razumna bića, iako često nije lako osloboditi se neugodnih, dosadnih negativnih misli koje mogu stvoriti sjenu u našem poimanju života i odnosu prema svijetu.
Povjerenje je utkano u svaku stanicu našeg tijela, a mi toga uopće nismo svjesni. I dobro da je tako, život bi bio prenaporan kada bismo preispitivali svaki naš korak. Život se odvija prema pozitivnoj sili, snazi života, iako ljudi sami negativnim mislima truju svoj napredak.
Općenito uzevši, puno toga uzimamo zdravo za gotovo i bilo bi dobro povremeno se prisjetiti da možemo biti jako sretni što mnogočemu što po nekom redu funkcionira oko nas. Sve osnovno što nam treba na dohvatu nam je, barem većini ljudi, a egzistencijalne potrebe sasvim lako možemo namiriti. Naša civilizacija ponudila nam je daleko više od onog što nam je uistinu potrebno, a to znači da su naši preci jako naporno radili da bi se stvorila silna materijalna bogatstva koja danas znatno olakšavaju život čovječanstvu, premda smo već svjesni svih negativnosti koje nam je donio materijalni napredak.
Primjerice, letimo avionima s jednog kraja svijeta na drugi, dajemo svojoj duši i tijelu krila, ali da nemamo povjerenje da će sve biti u redu ne bi ni krenuli na put. Takvih primjera je mnogo, a neobično nam je kada nešto ne funkcionira kako očekujemo, toliko smo se navikli na to da nam svakodnevnica ima svoj uređen ritam koji slijedimo i o njemu previše ne razmišljamo.
Načini privlačenja povjerenja u naš život
Događa nam se da padnemo pod utjecaj loših misli, ali to zapravo nije neobično jer prema nekim procjenama dnevno kroz naše glave prođe prosječno oko 50 000 misli. A to nije malo. Nagomilane misli mogu stvarati prilično problema i dovesti čovjeka u stanje stresa i nemira, a nadalje i bolesti. Postoji više načina pomoću kojih si možemo olakšati život i podignuti razinu kvalitete života, a pri tom će nam se misli iskristalizirati.
Povjerenje se može u naš život privući pomoću meditacije, molitve, vizualizacije.
Na primjer, meditacija nas oslobađa stresa te na taj način stvara pozitivnije okružje za naše misli. Osim toga, takvim redovitim uronjavanjem u tišinu uskoro će nas ispuniti osjećaji mira i spokoja koje ćemo dalje prenijeti i na svoju okolinu.
Povjerenje u sebe, druge i višu silu
Povjerenje se najčešće povezuje sa odnosima s drugim ljudima, ali ono stvarno počinje od povjerenja u samog sebe i svoje vrijednosti bez kojih ne možemo ostvariti ni dobar odnos s drugima. Ne možemo imati povjerenje u drugog čovjeka, a u sebe ne. Takav stav lako dovede do stanja ovisnosti o drugoj osobi i sasvim sigurno nije zdrav.
No, ponekad tako malo vjerujemo sebi, plahi smo i uplašeni, dok u drugoj situaciji smo jako samopouzdani i snažni. Između te dvije emotivne krajnosti kao dobar balans trebalo bi naći umjerenost i ravnotežu najprije prema sebi, a onda prema svijetu koji nas okružuje. Njegujući u sebi osobine poput dosljednosti, odanosti, vjere, poštenog pristupa životu, povjerenje će zasigurno zakucati i na naša vrata.
Tamna strana povjerenja se očituje kroz osjećaje ljubomore, nesigurnosti, razne strahove. S takvim osjećajima se nije lako nositi jer su jako uvjerljivi i zavodljivi, zato nas lako mogu odvesti u slijepu ulicu. Oni su pravi mučitelji duše, stalno pronalaze razloge za sumnju i nepovjerenje.
Ako je povjerenje u sebe srž vjere u život, trebamo se još podsjetiti da je dobro imati široko povjerenje u život, višu silu, Boginju ili Boga, u prirodne zakone. Kada mnogo toga ne funkcionira u našim životima ili barem se to nama tako čini, dobro je okrenuti se unutarnjoj vjeri da život ima svoj sklad bez obzira na trenutne teškoće.
Danas često ljudi na brzinu ostvaruju povjerenje na tzv. lijepe oči i to može biti poprilično zbunjujuće. Tu ni ne možemo govoriti o nekom istinskom povjerenju. Mnoge političke kampanje obiluju velikim riječima, reklame na televiziji i medijima su sve šarenije i privlačnije, a često nakon svega slijedi razočarenje. Gledajući takvo što, bit ćete ushićeni i vjerovat ćete obećanjima, a zašto i ne bi? Dobro je biti povjerljiv. A i šareno upakirani proizvodi su jako zanimljivi i zgodni...
Možda vas neki unutarnji glas upozorava na oprez i nerealnost obećanog, a vama baš tog trenutka treba vjera u ljude i vaše srce nije spremno biti objektivno, nego želi vjerovati. No, kako vrijeme prolazi, na vidjelo izlazi da ono što vam se činilo u redu je izigrano, od očekivane situacije ili proizvoda nema ništa, osjećate se prazni i razočarani. Mediji naprosto obećavaju lagodnost i život lišen bilo kakvog truda, tako da mladi naraštaji vide život kao igru, što nije loše, samo što je naglasak isključivo na materijalističkim vrijednostima. U svim takvim slučajevima dobro je razmisliti o svemu, ali nije jednostavno zaštititi se ako ste vječiti optimista i vjerujete u život.
Kad povjerenje nađe nas...
Zanimljiva su svjedočanstva ljudi koji su se našli u nekoj teškoj životnoj situaciji, poput bolesti ili iznenadne operacije, potpuno bespomoćni i ovisni o znanju i stručnosti liječnika. To su situacije kad se sve na brzinu mora odigrati i to po mogućnosti dobro za obje strane. Jednostavno, nemate izbora, prisiljeni ste otvoriti se zbog više sile i nema vremena za razmišljanje. U sebi možete osjećati jaki strah i neizvjesnost, a u mislima vam ne preostaje drugo nego da se molite za dobar ishod svih neočekivanih okolnosti. Upravo ta molitva i vjera mogu biti presudni da se sve na kraju završi pozitivno.
Ponekad je dovoljan jedan trenutak, jedan postupak druge osobe koja vam pomaže i u čijoj ste milosti, pa da se stvori neraskidiv odnos povjerenja koje može potrajati cijeli život i bez obzira što se dalje događalo, vi ćete toj osobi vjerovati. To su okolnosti u kojima se stvara velika zahvalnost prema životu i ljudima.
S druge strane, o dubini povjerenja ovisi budućnost mnogih veza, brakova, prijateljstava i drugih odnosa. U pravilu, kad se povjerenje izigra, obećanja se ne ispunjavaju, odnosi pucaju ili barem postaju jako loši. Takvo povjerenje se gradi godinama i uz, ljubav i poštovanje, temelj su dobrih veza. No, kad se očekivanja ne ispunjavaju, nastaju jako dramatične situacije, uz mnogo boli i tuge. U nekim slučajevima popravci nisu mogući, u nekima se ide dalje bez obzira na nastale rane, a svaka neravnoteža koči prirodan razvoj odnosa i smetnja je sreći.
Bit će sve dobro...
Svakom od nas treba netko u koga možemo imati povjerenje bilo da je to naš prijatelj ili partner. Za početak je dovoljno da imamo povjerenje u sebe. Ta je potreba snažna u većine ljudi, čak i u onih koji pate i nisu svjesni te potrebe. U danima kad je oko nas nemirno vrijeme, povjerenje nas vraća na pravi put.
Čarobna rečenica koju ste tako mnogo puta čuli, mislili ili sami izrekli: "Bit će sve dobro..."nosi u sebi iskru vjere, nade, utjehe. Ona otvara vrata za ulazak mogućnostima i pozitivnim promjenama u vašem životu. A kad one uđu, s ljubavlju ih prigrlite i pazite.
