Nedavno sam na svom blogu (www.apk.hr) napisao nešto o očekivanju dolaska 2012. godine i promjenama koje nas očekuju. Kao i obično bilo je nekih zanimljivih komentara, a - kao i obično - neki od njih su me nadahnuli da nešto napišem o dvije važne “duhovne” teme: o promjenama i prepuštanju. Nešto od toga želio bih ovom prigodom podijeliti i s vama…
Istina je, promjene u svijetu počinju u nama, i baš nigdje drugdje. Nema baš nikakvog smisla, a ni razloga, žaliti se na situaciju, okolnosti, druge ljude ili “stanje svijeta”. Radi se o osnovama “duhovnosti” koje možete pročitati u ama baš svakoj knjizi koja se iole bavi unaprjeđenjem života ili osobnim razvojem.
Ali, to su osnove - temelji pothvata koji vodi… kuda?
Da se nalazimo u sedamdesetim ili osamdesetim godinama prošlog stoljeća, mogli bismo se zadovoljiti ovakvom “promjenom paradigme” i pokušati u sebi pronaći nova rješenja, odgovore ili jednostavno, unutarnji mir. Mnogi koji danas počinju s”duhovnošću” još su zapravo na toj razini potrage. Mnogima je potrebno milijun puta ponoviti da s promjenama moraju početi iznutra, iz sebe, iz svog srca i uma.
Međutim, prošlo je gotovo pola stoljeća od vremena kad su se takve zamisli počele masovno i javno iznositi. Sada živimo u drugačijem vremenu, vremenu koje je na mnogo načina - ubrzano. Početnici nemaju vremena predugo biti početnici. S jedne strane to je blagoslov brzog napretka, a s druge strane…
Što god to bilo na drugoj strani, krajnje je vrijeme da sami sebi kažemo da smo prerasli pelene. U redu, promjene počinju unutra, u nama. Ali - gdje one završavaju?
I dok razmišljate o promjenama, njihovom početku u završetku, kratak osvrt na pitanje prepuštanja. I to je istina - gotovo svako duhovno učenje govori upravo o tome. Istodobno, prepuštanje je jedan od najneshvaćenijih i, na žalost, najviše zloupotrebljenih pojmova na štetu istinskog razumijevanja duhovnosti.
“Prepuštanje” je postalo istoznačnica za mir, prihvaćanje ili čak sam duhovni razvoj. Što je točno jedino ako uz glagol “prepustiti se”, dodate i odgovor na pitanje, kome ili čemu?
Gledam svakodnevno tisuće i milijune ljudi koji se prepuštaju postojećoj situaciji, svijetu, drugim ljudima, nepravdi ili vlastitoj gluposti. Zar je to prepuštanje o kojem govore duhovna učenja? Naravno da nije! “Prepuštanje” ne znači pasivno prihvaćanje bilo čega. Prepuštanje podrazumijeva onoga ili ono čemu se prepuštamo, a jednom kad to počnemo činiti mogli bismo se naći na udaru svijeta koji se prepušta nečem drugom.
Mogli biste me pitati ne podrazumijeva li duhovnost i prihvaćanje situacije takva kakva jest, bez uznemiravanja i nepotrebne patnje? A ja bih vam morao odgovoriti da je to točno - NAKON što ste učinili sve što ste mogli da tu situaciju promijenite.
Prepuštanje podrazumijeva duhovnu zrelost i komunikaciju s višom inteligencijom (jer jedino o takvom prepuštanju govore duhovna učenja), a prihvaćanje se odnosi na postojanje unutarnjeg mira usred bilo kakvih vanjskih okolnosti.
Ni jedno ni drugo ne stvara pasivnost, niti pak se ne odnosi na iluzornu potragu za "unutarnjim vrijednostima" dok one vanjske ostaju iste.
Sad imate dvije stvari za razmišljanje: prvo, gdje završavaju promjene, ako je istina da one počinju u nama; i drugo: jeste li spremni za istinsko prepuštanje koje će od vas možda zahtijevati trenutnu i odlučnu promjenu?
Vaš, u istinskim promjenama i stvarnom prepuštanju… Adrian.
