Prema legendi, Rahu i Ketu nastali su od jednog stvorenja – nagasa (zmijolikog mudraca) imenom Vasuki. Sve što je Vasuki želio bila je pravda. Ali, budući da bogovi nisu željeli podijeliti nektar besmrtnosti s njim, nije imao drugog izbora nego uzeti ga sam. Kao kaznu (ili nagradu, kako gledate), pretvoren je u dva razdvojena, a opet slična kozmička načela. Od tada na dalje, Rahu i Ketu – sjenke koje pomračuju svjetlost – plaše nas pomrčinama, kako onim nad Suncem i Mjesecom, tako i onim nad našim umom i srcem.
Simbolika mjesečevih čvorova (to je astronomsko ime – označava točke sjecišta prividnih putanja Sunca i Mjeseca oko zemlje) obuhvaća hodanje nepoznatim putevima. Oni mogu biti opasni, ali ponekad su neophodni.
Vrlo skoro – za nekoliko dana, točnije 03.05.2011. – Rahu i Ketu se sele iz jednog doma u drugi. Taj drugi u kojeg ulaze nije im previše drag. Bit će nezadovoljni, iako će u njemu morati provesti sljedećih osamnaest mjeseci.
Za nas ljude to će značiti sagibanje glave pred silama jačim od nas – silama prirode i same Majke Zemlje. Znamo li dovoljno, jesmo li mudri dovoljno da se promijenimo i preživimo to razdoblje?
Postoji nekoliko priča koje smo ispričali sami sebi i sada u njih čvrsto vjerujemo – do te mjere da smo svoju iluziju stavili u usta svojih bogova.
Jedna od tih priča kaže da je čovjek nešto posebno u odnosu na druga živa stvorenja. Toliko je poseban da je stvoren na sliku Božju, a sve ostalo, živo i neživo, ovdje je samo da njemu služi.
Kakve li arogancije!
Kad dijete nešto pogrešno zaključi, roditelji ga obično blago ispravljaju. Ako se pogreška nastavlja, ispravke postaju uvjerljivije. I na posljetku, ako ni to ne pomaže, roditelj poseže za drastičnim mjerama.
A naš roditelj je onaj isti na čijim se grudima hrane sva živa stvorenja – svaki cvijet i svaka šuma, svaki gušter, dupin, svinja ili krava. Odakle nam pravo svojatati nadređeno mjesto među njima?
Posebni jesmo, kao što su i sva druga stvorenja posebna. Svoju bismo posebnost morali iskoristiti za dobro, a ne za tuđu muku. Uništavamo, ubijamo, svojatamo… ne poštujemo, ne razumijemo i u svom nerazumijevanju smo još i oholi.
Reći ću još jednom vrlo jasno: jedno od najgorih, naotrovnijih i najpogubnijih uvjerenja koja vladaju ljudima je ono o posebnom pravu i nadmoći čovjeka nad drugim vrstama. Zadržimo ga i nećemo preživjeti.
Promijenimo ga i možda još uvijek imamo šansu.
Imamo istu Majku – svi mi. Čak i oni koje mučimo da bismo sami sebe prehranili. Čak i oni koje ubijamo da bismo napravili mjesta za sebe. Majka nam je jedna, i ovaj svijet je jedan. Ljudi će biti ili dio njega - ili će nestati.
Odluka je naša, a vremena više nema mnogo. Učinite nešto SADA.
