Prijatelju, ispričaj moju priču

Svatko tko je barem jednom imao bliži kontakt sa životinjom svjedočio je širokoj lepezi osjećaja koje su sposobne izraziti: od tuge i bola,do neopisive sreće i radosti. Njihova privrženost zapanjuje, njihova predanost laska, njihova suosjećajnost potiče nas da i sami budemo bolji jedni prema drugima. Zašto su onda životinje danas još uvijek toliko potlačene, iskorištavane, zlostavljane?

Kad uistinu shvatimo da su životinje svjesna i osjećajna bića te da jednako kao i ljudi žele živjeti u slobodi, sreći i miru, postat ćemo i mi sretniji, spokojniji i slobodniji u nastojanjima da svijet u kojem živimo učinimo boljim mjestom za nas i našu djecu.

Knjiga Prijatelju, ispričaj moju priču je zbirka priča koje su nastale nadahnute Tysonom, starim psom udomljenim iz čakovečkoga skloništa za životinje. Tyson je ostavljen kad je ostario i prestao dovoljno dobro služiti kao čuvar dvorišta. Belgijski ovčar po pasmini i duši, silno je patio provodeći dane u boksu skloništa. Psi su, kažu, najveći čovjekovi prijatelji, a njihova vjernost i predanost opjevana je u mnogim pjesmama i pričama. Oni ne razumiju odbacivanje i napuštanje. Ostavljen i sam, Tyson je počeo kopniti unatoč svim naporima volontera da mu život u skloništu učine ljepšim i lagodnijm. A onda je jedna volonterka napravila fotografiju tužnoga, ostarjelog i sijedog psa koja je obišla svijet. Nedugo nakon toga Tyson je dobio svoj novi dom u kojem je proveo prekrasne trenutke sa svojom novom skrbnicom Andrejom i njezinom kujicom Adrom. Njegova je promjena bila očita. Njegove su oči opet zaiskrile nadom i povjerenjem, a ljubav koju je pružao ljudima oko sebe bila je beskrajna Mijenjao je živote, stvarao nova prijateljstva i svima pokazivao kako su životinje svjesna i osjećajna bića,, baš poput ljudi.

Tyson više nije na ovom svijetu, a kratko vrijeme nakon njegove smrti, stiglo nam je pismo njegove udomiteljice. Bilo je to pismo koje je nadahnulo projekt Prijatelju, ispričaj moju priču, projekt u koji su se uključili mnogi ljudi šaljući nam ispovijesti o svojim životinjskim prijateljima koji su obogatili, iscijelili, promijenili i uljepšali njihove živote. Naš mali Zmaju sreće (kako te zvala tvoja Andrea), tvoje svjetlo duše svijetli i dalje šireći poruku srca svim ljudskim i ne-ljudskim bićima: ljubav ne poznaje granice vrste.

Kad netko kaže: „Ma, to je samo životinja.“, zanemaruje svu ljepotu i čar svega stvorenoga oko nas te istinsku prirodu i svrhu života, a to je širenje sreće. A životinje su upravo to: nevjerojatan izvor sreće i radosti kada žive puninu svog života u slobodi i kada nisu iskorištavane ni u jednom obliku i ni na koji način.
Budite istinski prijatelji životinja, a zauzvrat ćete dobiti neograničenu količinu ljubavi i zahvalnost